U “gradu koji teče”, na njezinom istočnom, sušačkom, dijelu nalazi se ulica koja se naziva imenom Janka Polića Kamova. Proteže se od okretišta Plumbum (prema latinskom nazivu za nekadašnju topionicu olova) i vodi sve do gradskog središta, do današnjeg Hrvatskog kulturnog doma, smještenog u tzv. sušačkom neboderu (arhitekt: Josip Pičman, natječaj raspisan 1935.), do galerije Kortil pa potom do hotela Kontinental. A tamo, u blizini toga hotela, već nekoliko godina unazad, stoji spomenik autoru Isušene kaljuže. Prikazuje ga oslonjenog o gelender ponad pitome i ukroćene Rječine, kao nekoga ni po čemu posebnoga i običnog modernog gradskog zgubidana, u ponešto dendijevskom izdanju dok naizgled odsutno i ravnodušno promatra prolaznike.

Ulica teče paralelno sa samo kojih dvadesetak metara od južnijeg, prema morskoj obali, Šetališta XIII. brigade. U visini pristojnog i gostima posve ugodnog hotela te plaže Sablićevo, posute bijelim oblucima što se nastavljaju valjati pod nanosima valova i vjetrova, nalazi se rodna kuća Kamovljeva u kojoj je, također već godinama, udomljena Škola primijenjene umjetnosti, mjesto gdje se obrazuju “mlade snage”. A između tih dviju ulica, kao jedna od njihovih okomitih poveznica, spuštaju se i uspinju, kako se tko već u određenome trenutku kreće, Stube Malika Tintilinića.

I ta Polića Kamova, ulica duga i jedva vijugava, prati konfiguraciju gradskoga krajobraza. Korak po korak spušta se prema rijeci koja nastavlja teći, bez obzira na što se oko nje događa.

Negdje na stranicama njegova Kamov, smrtopis (1978, CKD, grafički opremio Mihajlo Arsovski) Slobodan Šnajder se, u poglavlju naslovljenom “Protokoli za Kamova”, nimalo ne usteže zapaziti: “znanje je prokletstvo, vid je nesreća. On vidi, dok ostali, koji su samo potomci, idu natraške. Vid ga izdvaja na temelju uvida”. Gledati ne znači ujedno i (u)vidjeti.

(U)vidjeti samoga sebe, svoje slabosti i traljave krhkosti? Omamljenima ovisnostima o banalnim i iznuđenim svakodnevnim potrepštinama. U ritmu protjecanja satova, dana za danom. Prednost sadašnjosti nad prošlosti i nad budućnosti?

(Jedna od “slika za pamćenje”.)