Obećani izlet kroz Kupsku dolinu: do Broda na Kupi, onda uzvodno uz rijeku kroz sela Gusti Laz, Guče selo i Grbajel, Kuželj, Gašparci, te preko mosta iznad Gašparcov prema Sloveniji u selo Ribjek.Potom natrag u Hrvatsku, u selo Zamost i nizvodno uz Kupu kroz Hrvatsko , Ložac, Turke, do ušća Kupice u Kupu i polaznih Delnica. I nije to samo zemljopis, nisu to ta zvonka imena, koja srce ispunjavaju dragošću, već na rubu stvarnosti dodirujemo bajku i mit: ovdje su vile izlazile iz bršljana, tamo je zli patuljak odvlačio djecu u vir, ondje babe kuhale trave i svi su živjeli cijelo stoljeće…U blizini smo Nacionalnog parka Risnjak, gdje su predjeli najljepših šuma , mrki gorski obrisi fantastičnih stijena, a pod njima pitoma, lijepa, jastrebovim krilom pometena sela.

I voćnjaci su tu i pčelinjaci, na kup složena drva, preštihani vrtovi, crkvice i grobišta, kašteli i bivše gospočije, žute fasade starih hiža, koje čuvaju gipsani Kupidi iznad prozora. Čujem i osjećam: zvuk vode na zaustavljenom mlinskom kolu, dim na vjetru, lepet nevidljive čaplje iz gustiša uz rijeku, koji pokušava pogoditi šifru proljeća, da se što prije spusti u njeno carstvo razigranih šara i odraza na vodi. Mislim na Gorana, na njegove OGNJE I ROŽE: “Okolo sela breg do brega, /Visoke hrptov, čvrste, jake, / I divlje zveri sakojake / Se javljajo iz grla sega..:”. Razumijem njegov kajkavski baš kao i svoj vlastiti.

Recimo to jednostavno: ja obožavam ovaj kraj, veselim se svakoj krošnji, krovištu, vizuri, premda smo sva ta mjesta upoznali i prošli. Sve mi je novo sada na početku sezone: ljubičice u travi, grm rascvale forzicije, zeleno ofarbane žaluzine, mala knjižnica na otvorenom na bivšoj autobusnoj postaji, rublje na konopcu, glinen pijetao na krovu, košnice uz potok. Također skulptura s likom Petra Klepca s iščupanim stablom (na slovenskoj strani) i spirala od krupna, čiškasta kamenja na ledini s ruba Risnjaka. rukom pozdravljam Raspelo pod nadstrešnicom, natopljeno medeno žutom bojom, pored putokaza u selo Krivac. Meni pak mašu novi bršljani na starom, kvrgavom stablu, a potpuno me ignorira zaljubljeni par divljih pataka, koje se perušaju na kupalištu, na mjestu gdje sam prošloga ljeta izgubila svoju lijepu sarajevsku sandalu od španjolske kože.

Ovdje osjećam duh cjeline, spokoj nadahnuća i uzbuđenje uvijek nove kreacije. Sve prostorne energije rade na mojoj dobrobiti. Kad ponovo dođem, voće će biti zrelo, a neki od mojih snova prevedeni u stvarnost. Zaista, jedva čekam.

.

F. G.