Odlomak iz knjige Snježane Banović o osamdesetima ”Kronika sretnih trenutaka” koja uskoro izlati pri Frakruri.
Upravo je podigao prašinu u Warholovom magazinu Intervju u kojem ga nazivaju mješavinom Oscara Wildea i Sida Viciousa, iako ne podnosi rock i sve njegove varijante ustvrdivši da rokerima ne treba obrazovanje da bi bili zvijezde. Za gornjogradski restoran Stara vura odabire trendovski, šljašteći sako koji mijenja nijanse, ovisno o svjetlu. Ima neku finu, vidi se, skupu (kao i sve na njemu) traka-kravatu i uske, pripijene hlače: izgleda kao Bog ili Mick Jagger, svejedno, Bog koji se spustio nabrzaka među nas smrtnike iz svog svemira da svjedočimo koliko je božanski svemoćan. Cijela Vura ostaje bez daha, no, ne zadržava se Bog dugo među nama smrtnicima, ne pije ni ne jede, a sva ta pompa našega malog grada oko njega nije mu zanimljiva – zna da su za većinu ovdje njegov imidž i privatni život važniji od njegove rijetko viđene virtuoznosti. No, prizor u kojem Bog Pogorelić leluja između stolova Stare vure je za vječno pamćenje.
Nakon što se teškom mukom oko ponoći zatvori Stara vura, put dalje je poznat: spuštamo se Marina (Kavelj), prijateljica iz djetinjstva – u stvari sestra jer obje smo jedinice – kratkom prečicom na Tuškanac, u Saloon, diskoteku otvorenu daleke 1970. godine u prostorima Košarkaškog kluba „Cibona“. Najpoznatije je to okupljalište zagrebačkih zlatne mladeži, sportaša i estradnjaka koje je početkom desetljeća među pripadnicima tzv. „hašomana“ i općenito subverzivnih grupa, a naročito novinara “Poleta” nailazila na prezir jer je bila okupljalište – „šminkera“. No, nema druge, Saloon je također “must”, iako u njega nikada nije kročila noga Božanskog Ive P.
.
P.S. Tko nije slušao/gledao Boga na djelu, ima priliku u Lisinskome 29. travnja u 19:30 sati. Ulaznice su u prodaji, navali narode!
radio gornji grad 
[…] Upravo je podigao prašinu u Warholovom magazinu Intervju u kojem ga nazivaju mješavinom Oscara Wildea i Sida Viciousa, iako ne podnosi rock i sve njegove varijante. Za gornjogradski restoran Stara vura odabire trendovski, šljašteći sako koji mijenja nijanse, ovisno o svjetlu. Ima neku finu, vidi se, skupu (kao i sve na njemu) traka-kravatu i uske, pripijene hlače: izgleda kao Bog ili Mick Jagger, svejedno, Bog koji se spustio nabrzaka među nas smrtnike iz svog svemira da svjedočimo koliko je božanski svemoćan. Cijela Vura ostaje bez daha, no, ne zadržava se Bog dugo među nama smrtnicima, ne pije i ne jede, a sva ta pompa našega malog grada oko njega nije mu zanimljiva – zna da su za većinu ovdje njegov imidž i privatni život važniji od njegove rijetko viđene virtuoznosti. No, prizor u kojem Bog Ivo Pogorelić leluja između stolova Stare vure je za vječno pamćenje. Radiogornjigrad […]