Pjesnik za kojeg sam već davno mislila da je mrtav

U mom je snu

Grozničavo tražio drugog pjesnika koji će sasvim sigurno

Uskoro umrijeti

Bio je ljut

Moje pjesme je pretvorio u slike

A onda ih je skinuo sa zida

I sad nema više ničega

Rekao mi je sav crven u licu

I nestao u nekom drugom snu

Ostavio me u hotelskoj sobi

Na periferiji nepoznatog grada

U kojem sam trebala provesti nezaboravnu zadnju večer

Zeleno odijelo

Viknuo je netko

To je za nezaborav najbolje

U mom koferu bilo je samo puno cipela

Rasparenih

U daljini nepoznatog grada

Blistala je kupola

Trebala sam do nje nekako doći

Ali sve što inače znam

U nepoznatom gradu sam zaboravila

I ostala sam čekati

Čekati

Čekati

Ptice su zapjevale

Kos možda