Ovog su tjedna u Beogradu održana dva velika javna skupa. Jedan propagandni miting Aleksandra Vučića i mafiokratske sekte koja ga okružuje, i drugi protest građanki i građana Srbije protiv nasilja. Građanski protest protiv nasilja nije održan prvi put. Pa je, zapravo, Vučićev miting, na kojem je održao i smotru svoje političke mafije, nasilni i nasilnički odgovor predsjednika SNS-a u ostavci na mirne i nenasilne građanske proteste.

Događanje Vučića

Pritom je miting Aleksandra Vučića i njegove krimogene sekte organiziran brutalnim psihičkim, fizičkim i političkim nasiljem, korištenjem mehanizama mobinga i brutalnog zlostavljanja zaposlenica i zaposlenika po javnim poduzećima u Srbiji, koje su Vučićevi direktori svim raspoloživim oblicima, ucjena, reketa, nasilja, nasilništva, psihičkog zlostavljanja, mobinga, zloupotrebe položaja i ovlasti, prisiljavali kako bi se pojavili na snsovskom mitingu 26. maja ove godine.

Bez imalo pretjerivanja, metode koje su u prisiljavanju ljudi na dolazak na Vučićev miting, koristili snsovski direktori i direktorčići javnih poduzeća (poznatog profila – tupih i priglupih pogleda, opuštenih ušiju u slobodnom padu jer nema mozga koji bi ih koncentracijom držao uspravno, kao i pretilih od prežderavanja na račun srpskih poreznih obveznika) mogu se nazvati – silovateljskim metodama.

Aleksandar Vučić je, naime, izdao naredbu svojim podređenim pripadnicima političke mafije zvane „sns“ da se preko snsovskih direktora javnih poduzeća, redom i mahom neodgojenih, ali pozamašno na trošak poreznih obveznika ugojenih primitivaca i nasilnika, provodi nasilje nad zaposlenicima javnih poduzeća, te da ih se nasiljem natjera da budu prisutni na Vučićevom mitingu. Prebrojavanja, baš u maniri prakse u nacističkim i ustaškim koncentracijskim logorima, započela su i tjedan dana prije. U svakom javnom poduzeću, Vučićevi direktori su ovlastili osobe koje su nazivale zaposlenike i tražile ih izjašnjavanje hoće li ili neće doći na miting političke mafije 26. maja u Beogradu. Pritom, oni koji su rekli da neće doći, morali su navesti i razlog zašto ne dolaze, pa je osoba zadužena od snsovskog direktora o tome napravila izvještaj i slala direktoru.

Ljudima se prijetilo otkazima, maltretiranjem i mobingom na poslu kao metodama pritisaka ukoliko odbiju doći na miting, prijetilo im se i fizičkim nasiljem, ali i kršenjem ugovora o radu na način da im je otvoreno dano do znanja kako će ukoliko odbiju doći na smotru snsove mafije, biti prebačeni na niža radna mjesta, s manjim primanjima i lošijim radnim uvjetima.

Vrlo brzo je postalo jasno da će direktori javnih poduzeća, kao klasični uličarski reketari i razbijači, ucjenjivači i batinaši, one huliganske hulje iz mraka koje istrčavaju u grupama i napadaju i udaraju, kradu i pljačkaju, e baš u toj maniri su provodili Vučićev nalog da se prema neposlušnima primjeni sve nasilničke metode pritisaka.

Znam za više slučajeva. U jednom takvom slučaju kažnjen je roditelj višečlane obitelji, i to samo zato jer je odbio doći na miting, pa je nakon manje od dvadeset i četiri sata nezakonito je premješten na lošije radno mjesto. Vrlo jasno mu je dano do znanja da je ovo nasilje, mobing, i zloupotreba položaja i ovlasti od strane snsovskog direktora jednog beogradskog javnog poduzeća rezultat odbijanja ucjena da se pojavi na Vučićevom mitingu.

Vučić je, dakle, psihopatski spreman udariti nasiljem na cijele obitelji, u ovom slučaju na obitelj s više male djece, kako bi demonstrirao svoju političku silu i ostvario cilj da govori pred punim ulicama Beograda. Pritom ne zaboravite Alekovu predsjedničku laž. Nije mu doduše jedina, taj laže čim zine, a to nije propustio niti ovaj put. Vučić je tako nekoliko dana prije mitingaške smotre svojih mafijaša, javno izjavio da poziva sve građane Srbije, zaposlenike javnih poduzeća koje se prisiljava da dođu na njegov miting da mu se jave, jer da nitko ne smije snositi nikakve sankcije. Gotovo istovremeno s tom javno iznesenom laži, a laž gotovo da je postala simbol Vučićevog političkog brenda, koji danas doduše ne vrijedi ništa, predsjednik Srbije održao je masovni sastanak na kojem su između ostalih bili prisutni i ti njegovi uličarski direktori javnih poduzeća, kojima je izdao nalog o kvotama koje moraju bit ispunjene, odnosno koliko najmanje ljudi iz kojeg javnog poduzeća mora doći na njegov miting. I na istom sastanku te gomile polusvijeta sumnjive pozadine i upitne inteligencije, Vučić je svojim batinašima koji su kao plijen za lojalnost dobili pozicije u javnim poduzećima, gdje zlostavljaju ljude na razne načine, izdao nalog da se zaposlenike nasilno natjera na dolazak 26. maja.

O svemu ovom, poslao sam Vučiću više poruka, kako kao prirođeni lažljivac ne bi kasnije imao priliku za uobičajenu laž – nisam znao. E, pa nema nije znao. Znao je. I ne samo da je znao. Nego je nalog za takvo nasilje došao upravo od njega.

Ljude se prebrojavalo, fotografiralo jesu li došli, provjeravalo, direktori javnih poduzeća hodali su oko njih sa svojim štemerima kako bi se uvjerili da su zaposlenici njihovih poduzeća na broju.

Malo tko je ikad prije ovako podijelio i ponizio Srbe i Srbiju, kao što je to učinio Aleksandar Vučić. Malo tko je na ovakav način uspostavio mafijaški, razbijački model vlasti u kojem su strah, ucjene, nasilje, mobing, postali normalni instrumenti vladanja.

Zamislite koliko Aleksandar Vučić i njegovi uličarski izvršitelji u javnim poduzećima istinski mrze Srbiju kad mogu provoditi nasilje nad jednom (a slučajeva je mnogo, mnogo više, ovu obitelj samo uzimam kao primjer) obitelji sa više male djece od koje neka još niti ne idu u osnovnu školu. Nasilje nad tom obitelji najbolji je dokaz da vlast koja se time bavi vode psihopati. Najgori i najbrutalniji otpad među psihopatama.

Osim toga, ne treba zaboravit ni sljedeći „mali“ detalj. Vučić i njegova sljedba natjerali su ljude koje su nasiljem dovukli na miting da satima, da najmanje četiri sata, na kiši, olujnim pljuskovima, nevremenu, vjetru i hladnoći, da mokri, pokisnuti, nahlađeni, a mnogi su se nakon toga porazboljevali, satima čekaju da se tek navečer samodopadni psihopat pojavi da bi im održao nekakav svoj govor. Ne znam za gori oblik iživljavanja jednog vlastodršca. Vučić je tim svojim manijakalnim ponašanjem te ljude pretvorio u logoraše. Doslovno. A onda im je kao šef logora došao suh, odmoran, održat svoj dvadesetominutni govor. Međutim, sve i da se ljudi nisu razbježali zbog kiše i nevremena, bio bi to govor u prazno. Većina tih ljudi nije tamo došla slušati Vučića. On nije svjestan da su mu ti ljudi veći neprijatelji od onih koji mirno hodaju petkom u građanskim protestima. Ti ljudi bolje od bilo koga znaju da je Vučić psihopatski lažljivac. Zato su se i razbježali, pa je Vučić umjesto da gleda u razdraganu masu dok izvodi svoje verbalne masturbacije, gledao u poluprazan trg i poluprazne ulice. Gledao je kako su mu ljudi nad kojima je danima preko svojih direktora provodio nasilje – okrenuli leđa. Nasilju usprkos.

Zato me i boljelo slušati napade na te ljude, slušati da ih se naziva „sendvičarima“ i tko zna kako. Jer većina tih ljudi je tamo bila prisiljena doći, ali su na kraju pokazali građansku hrabrost i nisu dali Aleksandru Vučiću zadovoljštinu da mu njegov miting laži i prevara, obmana i propagande iza kojih se skriva korupcija, organizirani kriminal i mafiokratska vlast, uspije.

Miting je propao zahvaljujući tim ljudima. Oni su sabotirali Vučića i njegov sistem iznutra. I sabotažom mitinga baš u trenutku kad je samoproglašeni veliki vođa i wannabe novi kralj Srba, a u suštini jadni, nemoralni, izopačeni bolesnik, trebao započeti svoj historijski govor, oni su jednostavno otišli. I praktički ostavili ovog pacijenta s Andrićevog venca da govori sam sebi i svojoj bulumenti poslušnika, povjerenika, direktora, razbijača i izvršitelja prljavih političkih naloga.

Međutim, niti Vučićev miting, niti njegovo zaoštravanje retorike, kao i psihopatski vođena nasilnička mobilizacija ljudi da budu prisutni na njegovom mitingu, nisu slučajno svoj vrhunac dosegnuli baš sad.

Vučićeva borba za Srbiju, zapravo je klasična balkanska tranzicijska manipulacija. Kulisa. Milošević i Tuđman kao kulisu pljačke tranzicijskih milijardi imali su brutalni, prljavi i krvavi rat. Da bi mogli mirno pokrasti svoj tranzicijski plijen hrvatski i srpski vođa devedesetih organizirali su masovna ubijanja, etnička čišćenja, uništavanja, razaranja i rušenja cijelih gradova, mjesta i sela, raseljavanja stanovništva, progona ljudi, kao i trgovine glavama i teritorijem. Bila im je to savršena kulisa, jer dok su ljudi ratovali jedni protiv drugih oni su mirno i nesmetano mogli pljačkat. Rat je trajao taman toliko da bi Tuđmanov i Miloševićev režim stigli opljačkati što se opljačkati moglo.

Aleksandar Vučić, iako bi možda volio u svojoj poremećenoj glavi bit ratni vođa, a na to upućuju njegove aktivnosti, govori i djelovanje tih istih devedesetih godina, svoj rat najvjerojatnije neće dobit. Od te igre ništa. Ali da bi prikrivao korupciju i organizirani kriminal svoje vlasti Vučić kao i njegovi prethodnici treba neku kulisu. S jedne strane tu mu je odlično uletila kombinacija s ratom u Ukrajini. Jer je na toj priči, osim što je pokušao politički kapitalizirali tobožnje balansiranje između Rusije i Europske unije, mogao stvarati stalnu atmosferu krize, a u toj atmosferi Vučić propagandno vrlo lukavo (ne inteligentno, ali lukavo) razvija društvenu histeriju i ozračje jedne permanentne krize, u kojoj onda njegov režim, kao u mulju, može dobro funkcionirat. Tu je naravno i situacija oko Kosova, koju Vučić vješto dogovorno s Kurtijem stalno drži i podgrijava, kako bi fokus javnosti bio upravo na te krizne teme.

A kriza je uvijek paravan za multimilijunski biznis.

Ni u ovom slučaju nije drugačije.

Događanje biznisa

Vratimo se na Vučićev miting. Govornici su, zapravo, odali Vučićevu shemu. Mađarski ministar vanjskih poslova i Milorad Dodik. Slučajno? Ne baš. Naime, trojac kojem su tu večer nasilno dovedeni građani Srbije okrenuli leđa i napustili njihov miting, povezan je ilegalnim energetskim biznisom, u kojem osim Mađarske, Srbije, te Bosne i Hercegovine (u čemu posebno „kolo“ vode Milorad Dodik i Dragan Čović iz HDZ-a BiH) sudjeluje i Hrvatska. Radi se o plinskom aranžmanu u kojem Plenković, Dodik, Čović i Vučić, uz Orbana i njegove ljude osiguravaju ilegalno plinsko tržište i de facto međunarodno krijumčarenje energenata pod pokroviteljstvom Njemačke. Dakle, još prije par godina definitivno je uspostavljena plinsko-naftna shema preko Mađarske, Srbije, Hrvatske i BiH, koja osigurava nesmetano funkcioniranje crnog tržišta energenata u Europi, na čemu se pogotovo od početka rata u Ukrajini mjesečno okreću stotine milijuna eura prihoda.

Shema Euronova razrađena je još prije pet godina, kad je na temelju dogovora Zagreba i Beograda, a u dogovoru s Banja Lukom i Mostarom, dakle u dilu oko tih poslova zajedno su Plenković, Dodik, Čović, Vučić i Orban, angažirano nekoliko energetskih kompanija kako bi uspostavile logistiku za međunarodno krijumčarenje energenata. Svemu je inicijalno prethodilo nekoliko važnih događaja.

Prvo su u Banja Luci potpisani TAJNI ugovori Plenkovićeve i Dodikove Vlade oko plinovoda za Rafineriju Brod, a istovremeno na istom potpisivanju potpisani su i tajni ugovori kojim su ti poslovi s Dodikom povjereni generalu Ivanu Čermaku (koji je usput budi rečeno bio optužen za ratne zločine nad Srbima u Oluji, ali para vrti gde burgija neće!). tim tajnim ugovorima produktovodi za plin u Hrvatskoj i u BiH, u entitetu Republika Srpska prodani su generalu Čermaku, koji ilegalno pribavljeni ruski plin, koji ne prolazi nikakve carinske kontrole, iz Mađarske dovozi u Hrvatsku, a potom transferira u BiH, točnije u rafineriju Brod, preciznije u entitet pod kontrolom Milorada Dodika.

U isto vrijeme energetski kapaciteti u Smederevu, ali i određeni energetski poslovi u Srbiji ustupljeni su tobožnjem švicarskom investitoru, odnosno firmi Mitan Holding iz Švicarske. Međutim, radi se o Vanji Špiljku, moćnom hrvatskom tajkunu, koji još od devedesetih kontrolira međunarodno krijumčarenje energenata na Balkanu i u Jugoistočnoj Europi.

Špiljak je, pak, kako bi stvorili daljnju paravan mrežu, u Švicarskoj organizirao osnivanje firme Euronova, na koju je kasnije vezana cijela Euronova shema i mreža od tridesetak kompanija za ilegalnu trgovinu energentima upravo u ovoj shemi.

Danas posjedujem brojne dokumente o Shemi Euronova, koji dokazuju ovu prljavu shemu dogovorenu između Zagreba, Beograda, Banja Luke i Mostara, a u sporazumu i strateškom dogovoru s Budimpeštom.

Zato nije slučajno da su se od svih mogućih gostiju, na Vučićevom mitingu, iliti Mitingu za spas Vučića, pojavila upravo dvojica energetskih partnera u ovim prljavim poslovima – Dodik i mađarski ministar vanjskih poslova kao Orbanov čovjek. Ne treba zaboraviti da je upravo dogovor Plenkovića i Orbana onemogućio uvođenje sankcija Miloradu Dodiku u EU i to zbog korupcije i organiziranog kriminala. Time je Plenković učinio uslugu ne Dodiku, nego partneru u energetskim dilovima – Aleksandru Vučiću. Postoji tu, dakako, i bjeloruska veza u ovim poslovima zbog čega su tajkunu Kariću prošle godine uvedene sankcije, a koji je pod izravnom političkom zaštitom Aleksandra Vučića. Tako da se krakovi te mreže mogu pratiti unedogled.

Vučićeva mitingaška retorika nije ovdje ništa novo. Kad netko poput njega urla „Volim Srbiju!“, ili poput Plenkovića „Volim Hrvatsku!“, ili kao što Dodik u BiH urla o srpskim nacionalnim interesima, a Čović u toj istoj BiH o hrvatskim nacionalnim interesima, običan čovjek treba se uhvatiti za novčanik. Jer ovi dok tako urlaju koliko vole Srbiju i Srbe, Hrvatsku i Hrvate, brojčanik koji obračunava opljačkane pare vrti se kao lud.

Zato je Vučić u panici od ozbiljnih i mirnih, potpuno nenasilnih građanskih protesta „Srbija protiv nasilja“. Tu nema politike. Ljudi žele normalnu Srbiju. U petak ljudi nisu pobjegli od kiše. Pobjegli su od Vučića. U subotu su izašli na kišu. Izašli su na kišu protiv Vučića i njegovog psihopatskog modela silovanja Srba i Srbije, nasilja nad građanima te prelepe zemlje. Izašli su nenasilno protiv Nasilnika i njegovih pomagača.

A Vučić nije sazivao miting da brani Srbiju, jer Srbije tamo nije ni bilo. Srbija je čekala subotu da izađe, Vučić je branio sistem korupcije, sistem organiziranog kriminala, poredak nasilja i svoju mafiokratsku vlast.

Samo dan kasnije, Srbija mu je pokazala da vreme istječe.

I za kraj samo još ovo. Osobna poruka Vučiću. Vidi Aleksa, Ivo Sanader je kao premijer vrlo malo ulagao u zatvorski sustav. Kasnije je to požalio, jer već godinama uživa u svim blagodatima neluksuza hrvatskih zatvora. Možda samo dok još možeš da opremiš koji zatvor, da ne napraviš grešku kao Sanader.