
Kolekcija razočaranja
pregledavam moju
sad već pozamašnu kolekciju razočarenja
ni ona zabluda nije ništa manja
u mojoj kolekciji grešaka
za nove izloške više niti nema mesta
za pogrešan sam svet odgajan
pogrešne su me vrednosti učili da vrede
a ne vrijede!
ništa to danas više ne vredi
što su mene učili da jeste vredno
pogrešno su me učili i da živim i da volim
ovo je neki drugi svet
u kojem više ne mogu ni da se snađem
niti da se nađem
nikakva znanja za ovaj svet ja više nemam
s ovim što znam i ovakav kakav jesam
ovdje se više ništa ne može
ovde kad više nema što da se kupi i proda
kupuje se i prodaje ljude
kao neke okrnjene zdjele na buvljoj pijaci
kojima kupac traži grešku da smanji ionako nikakvu cijenu
u svetu u kojem se ima etiketu s cenom
ja sam svugdje stranac bez odgovarajuće etikete
sad znam da će neke želje
i neki moji, meni tako važni snovi
naprosto da ostanu neostvareni
ali snovi se ne ostvaruju tako da se odreknem sebe
onda to više nisam ja
i onda to više i nije taj san
volio bih bit takav da mogu da se uklopim u ovaj svet danas
barem malo
jer teško je ovako biti natjeran na neko lutanje
moje su nade i moje su vjere davno slomljene
samo sam ih eto u inat svemu povremeno sakupljao
i od krhotina na rukama stvarao te moje mozaike snova
u koje sam ponekad i prelako poverovao
moje su tuge tako duboke
zato se i smejem tako glasno
srećom to nitko ne razume i ne vidi
na mojoj kolekciji razočarenja
nikad se ne nakuplja prašina
i bez obzira na mali prostor uvek ima mesta za nova
mislim da sam od života tražio malo
iako, meni to beše puno
a svega sam dobio puno osim to malo
tako to ide u svetu u kojeg ne pripadam
rekoše mi ovih dana da sam stranac
i jeste tako
meni su davno uzeli zemlju u kojoj nisam bio stranac
pa mi ostade samo to lutanje po tim zemljama
u kojima ne mogu ni da budem išta drugo nego
tek stranac
i u svemu tome tek sam hteo nekog svog
kome nikad neću stranac da budem
i tko nikad neće stranac da mi postane
u kolekciji razočarenja svetle moji osmesi
i u njima
sva nakupljena razočarenja