![JOVICA DROBNJAK_0028 (24)[1425]](https://radiogornjigrad.blog/wp-content/uploads/2023/06/jovica-drobnjak_0028-241425.jpg)
fotografija jovica drobnjak
Umro je čovjek kojemu sam na
autobuskoj stanici govorila biće bolje
.
Umro je čovjek kojemu sam na
Autobuskoj stanici govorila biće bolje
Prašina s ceste ulazila je
Ispod naše kože kao emocije
Koje ne želimo
Biće bolje rekla sam i dodirnula
mu rame
On je čekao autobus
A ja sam čekala sa njim
Ono kad čekaš sa nekim
Jer bi se osjećala krivom kad
Bi samo prošla
Nosio je zelen iscrpljen sako
Krezavi osmijeh
Biće bolje
Samo još ovo ljeto da preguramo
Vrućina ti ne da misliti
Živiš u grijehu sam sa sobom
Kao ljudi koji se pokaju za svoja
Dobra djela
Nije mi rekao da ne može više tako
Da mu je bilo bolje prije 30 godina
Kad je bio mlađi i vozio
Svoj vlastiti auto
Prokleti rat
Ušao je u rov i više nikad nije izašao van
Nisam imala srca da mu kažem
Nema više rovova
Sad su tamo kukuruzišta
U kojima se kriju gladne bjelouške
A i dobro sam se osjećala
Što sam ga tješila
Bila sam preumorna od tolikog biće bolje
U svojoj glavi
Uvjerljivije to zvuči kad kažeš nekome drugom
Prolazile su minute, prolazili su oblaci iznad nas,
Prolazili su kamioni i dizali prašinu
Dok sam ja govorila biće bolje
A on podizao obrve
Ni da hoće ni da neće
Sad kad je umro sramim se toga
Prije nikad nije djelovalo
radio gornji grad 
