fotografija ognjen karabegović
.
Umorna sam…
.
Umorna sam od patnje
Ti si umoran od puta
Ali to ne govoriš
Naučili su te da kažeš
Da nikad nisi umoran
Od čega je bio umoran
Osamu Dazai
Kad se bacio u rijeku
Sa ženom s kojom se
Slučajno upoznao u kafani
Možda je bio umoran
Od života punog srama
Jedenja po tuđim kućama
Na silu
I ja sam tebe srela
U kafani mokrog
Od lagane ljetne kiše
Tijelo ti je mirisalo na
Otkinut vrganj
Već sam bačena u smrt
Pa zašto da te nagovaram
Nije tu bilo hrabrosti
Da se ijedno od nas oslobodi
Samo spokojnost gledanja
Kroz prozor u vozače taksija
Čujem kako se njihova
Strpljivost rasipa po
Maglovitoj noći
Vozimo se preko cijelog grada
Rame uz rame
S rukama u krilu
Blizu si da me poljubiš
Ja sam blizu da otvorim
Nečovjeka kojeg si mi donio
S puta
Bila je treća noć ljeta
Kad je počela da pada ugodna kiša
U bosanskom jeziku nema
Riječi za ugodnu ljetnu kišu
Kojoj aminujemo
Pažljivo dižući glavu ka nebu
Kažem ti:” Odsad će sve
Biti jednostavno”
Tvoja bešćutnost moja sebičnost
Noć se smežurava
Kao knjiga na koju se
Više ne mogu osloniti
radio gornji grad 
