Kad je došlo vrijeme za studiranje upisao je odmah četiri fakulteta i u roku završio prvu godinu na sva četiri s odličnim ocjenama.

Onda ga je zahvatilo novinarstvo, poziv od jutra do sutra, i počeo je intenzivno prijateljevati s Nenadom Prelogom i sa mnom. Zapostavio je formalno obrazovanje.

Manje je poznato da se svojevremeno bavio i izdavaštvom. Iako mu je to donosilo razne štete u privatnom životu i profesionalnoj karijeri. Recimo, desetljećima je izbjegavao da izađe na neke ispite. Vjerovao je da neki profesori jedva čekaju da ga sruše, a da svaki profesor može srušiti bilo koga ako mu je do toga stalo.

„Ne smijem si dozvoliti da me sruše na ispitu za koji sam pola naslova obavezne literature ja uredio i izdao! Kako bi neki likovali! Ponosno bi rastrubili po cijelom gradu da su me oborili!“

Naposljetku je diplomirao nešto, bilo što, tek da ima „papir“. Slično je i doktorirao, iako nabrzinu, kad su mu ukazali da bi bilo prigodno da to obavi kad već predaje na nekim fakultetima kao profesor.