Kad sva srca poslanu gluva i sa njima tvoje sopstveno – postoji put u Katmandu. Kad se svi putevi zatvore, izgubiš prijatelja i svi koje voliš napuste te – postoji put u Katmandu. Kad sve prođe, nestane, vjetar jave razveje snove i kad pomisliš da nade nema – postoji put u Katmandu. Kad sunce hladnije postane i zvjezde nad tvojim nebom počnu da gasnu – postoji put u Kutmandu. I kada te ne bude više, ostaće tvoje srce, prazno i veliko kao nebo, i u njemu zvjezda. Ime te zvjezde je Katmandu…

.

STEVAN PEŠIĆ (Iz knjige „Katmandu“)

.