Obratite pozornost na Valkajeve, kreativce i stabloljupce, zanesenjake. Mnogo bi mi značilo. Jučerašnji susret, put od Matulova grunta do Zmajskog vrta, sličio je na neku bajkovitu putanju kroz krajolik pun zelenila, duboko smirujući. Najviše su me obradovala mala drvca, posađena po krčevini, u bijelim zaštitnim tuljcima. Netko će se odmarati u tom hladu, šetati “šumicom zelenom”, kao u mađarskoj baladi. I to trsje, bogato, neobuzdano, husarske dolamice po podbrežju, to najviše volim. Nije slučajno da se predio zove Jeruzalem, i možda u primisli i Zemlja Kanaan, od Višnjega blagoslovljena.

Razgovaram s mojom suputnicom i dragom prijateljicom, kako su ljudi uglavnom površni i kako je umijeće razgovora blizu propasti. Površnost, nemar, nedorečenost. Neprepoznavanje vrijednosti. Neosjećanje ljepote. Zabašurivanje, zanemarivanje bitnoga. Neupitanost. Nedomišljenost. Fali mudra sova na Minervinom ramenu, savjetnica i opominjateljica. Fali osjećaj bivanja u trenutku i čuvstvo nazočnosti, koja nas čini boljima, prijemčivijima, krotkijima za svijet. Ljubav fali, u svim običnim oblicima: za ljude, živi svijet prirode, za tradiciju, za stvarni i nevidljivi svijet.

U kući i u vrtu Valkajevih ni ljubavi ni mudrosti ne nedostaje. Doslovce sve rade sami; nije im strana ideja da golemi koncertni klavir vuku na štrigovski brijeg, radi koncerta u crkvi. Da čiste i montiraju pozornicu u vrtnom paviljonu, da svakog posjetitelja informiraju o nakanama i dimenzijama svoje divne priče o Zmajevom vrtu /Arboretumu. Gospođa Jelena modelira sitnu i krupnu plastiku, s poznavanjem kultura različitih naroda i podneblja. također, neodoljivo lijep nakit s neponovljivim glazurama. Među prvim radovima bila je ova divna Kukuvija mala, Tyto alba, koju dobih na dar, ne znam čime zasluženo. Sad stoji na mome stolu u privremenom kabinetu na Matulovu gruntu i pomaže mi misliti. Ni sebi ne vjerujem koliko sam stvari u tako kratko vrijeme naučila.

Ima jedna Baudelairova pjesma SOVE, potražit ću je danas kad vrućina mine. Tako mi brzo prolazi vrijeme na Matulovu gruntu i tako konstruktivno. zadovoljna sam cijelim bićem. Sutra me čeka još jedan divan vrt. Nadam se da će noć biti mirna i vedra, kad sove prelijeću bešumno, u potrazi za plijenom. Ne bih više pisala. Uživat ću.

Huuuuu…..huuuuuu……huuuuuuh.

.