Rodila sam se u začaranom krugu koji ukleti tramvaj broj dva

Opisuje oko utrobe jednog grada

Koji je nekad bio sasvim bijeli,

Sasvim blizu Sinagoge u ulici nazvanoj po maršalu Birjuzovu

No, tu smo živjeli sasvim kratko

Onda sno živjeli u Sofiji,

na samom prelazu iz socijalizma u komunizam

kada svako dobijaše prema potrebama, a davaše prema mogućnostima,

ili tako nekako

Većini mogućnosti bijahu skromne, a potrebe politički korektne

Poput biblijskih Adama i Eve,

Ljudi bijahu goli, bosi i sretni

Sve dok življahu daleko od iskušenja zmijskog Zapada

No, ova idila ne potraja dugo

Zmija zapadne propagande pruži konzervu Coca-Cole djevojci sa srpom i

Ona zaboravi svoje partizansko ime

I trampi značku s Lenjinovom likom

Za jedan McDonaldsov hamburger…

Neko vrijeme sam živjela u Moskvi,

mnogo prije nego što je momak sa čekićem raskinuo sa djevojkom sa srpom,

u Moskvi sam, sasvim primjereno, bila tužna

Većinu vremena većina je bila potpuno opijena jeftinom votkom

jer stvarnost je suviše boljela kada bismo je trezni gledali u oči,

tako su i moja sjećanja, mojim izborom,

zamagljena isparenjima votke i

dahom ledenog zimskog mraza