Zašto li želiš stisnuti tu malu hrapavu ruku

Pomilovati moje dlačice i crvene zanoktice

Zašto li smiješ sanjati kako vidaš rane

na mojim Ahilovim petama

.

Nisi li ti baš onaj stranac za kojeg svi znamo

da ima zapravo sve, baš sve, ali ne ono fakat sve

dva stana, dvije žene, dva doktorata, dvije domovine

ili čak sve to po tri, po pet, po sedam, po devet

devet doktorata i devet domovina

i devet bubrega u loju

.

Mi smo mladi i bosi i gladni i siti

i stežu nam se vilice od žednog duha

i od lošeg 3,4-Metilendioksimetamfetamina

i od toga što ne nalazimo put riječima

i od toga što ste nas zaboravili sve do trenutka

kada nas je trebalo utopiti u hladnu svilu i toplu slinu

uposliti nas da vam trpamo kolače na tanjuriće

i da vam plaćamo stanarine, najamnine, ležarine

.

Neke ste od nas uveli u stare zgrade i palače

da u njima učimo i da u njima zaboravljamo

da padamo kao rosa po suhim člankonošcima

i da iz naših hrptenica cijedi blatna srčika

.

u vaše slabe teze i propale konkluzije

u vaše honorare, horore i hortenzije

u vaše kondome, kondilome i konfete

u loše pjesme, s premalo bitova po minuti

u hladne glatke boce parfema i kemijske čistionice

.

Kad se popnemo na drvo više vas ne vidimo

i vi ne vidite nas, mada visoko dižete nos

Mislite da su šumski duhovi zaboravili letjeti

i da nam koža ranjena žaokama traži vaše flastere

da nam razrezana stopala sanjaju vaše vrele betone

.

Spavaj stranče, sanjaj san o visokoj stijeni

dok ti stjenice jedu papke i sreću

i dok ti vjetar udara po mutnim staklima

dok oplakuješ cigaretom progorenu kožu kauča

i brineš o cijeni svojih osrednjih nekretnina

.

Sanjaj san o visokoj stijeni i o drvenoj ženi

s čije bi glave poletio u vis, u dalj, u ništa