Prijatelj slika noću, balansira kistom,

Kubične centimetre stakla maštom odijeva.

Negdje u njegovoj glavi vuga djetinjstva pjeva.

Ja čitam debele knjige. Radimo li na istom?

.

Njegovo je umijeće danak dugom strpljenju.

Ja izranjam s dna rijeke šljunak isprskan zlatom.

Oboje zahtjevni vrlo, opsjednuti zanatom;

Dajemo se sudbini. Riječ je o povjerenju.

.

Jesmo li dijelili skupa vrijeme, olovno nešto?

To nije posve točno: nismo od istoga rebra.

No, drugi su vidjeli šljaku, gdje smo tražili srebra,

Neka je ruka za nas kocke bacila vješto.

.

I ponekad nas vidim u hrpi školskih golaća,

Gdje zurimo u isto gnijezdo, kroz zavjesu suza.

Bit ćemo noćni bdjelci, zarobljenici Muza:

To su te priče opskurne, tako se posebnost plaća.

.