
Stanovnici
.
Crtali su naš susret cijelu noć,
ispraznili glave,
povjerovali u budućnost,
iskoristili tvoju finoću i strpljenje
za moje preživljavanje
u promašenim strofama.
Jednom ćeš im pregristi vrat
i podmetnuti osjećaj
da se ovdje nešto zbiva.
A to samo udaraju krnje rečenice,
prepravljene za ovu prigodu,
zaljubljivanja u još jednu
žarulju koja treperi.
Odstrani grč i pusti ga
da padne dovoljno nisko,
ne obustavljaj razgovore
zbog straha od vlastitog glasa.
Jesam,
parkirala sam splav na žici,
tamo se ljuljam.
Rijeka me odbacuje,
zemlja ismijava,
nebo će znati kako izaći na kraj
s dječjim ushitom u tijelu starice.
Fantazija raspiruje suzdržanost.
Iz oka isplovljava zanos,
u kojem stanuje posljednja ljubav,
neostvarenog pjevača,
sfrkanog u izlizane poruke ,
koje ponekad dijeli sa svima.
Posljednja ljubav,
napuštene pjesnikinje,
ogrezle u sebe i svoje,
otvorene misli i zatvoreni život.
Posljednja ljubav,
žgoljavog transvestita,
rođenog devedesetih
u vagonu za beskućnike.
Posljednja ljubav,
preplašene ovisnice,
u pokušajima izlječenja
pjesmama Florence Welch.
Posljednja ljubav,
podvojene tipkačice,
raskošnih snova, na čiji oltar
kuražno prinosi zatajene.
Svi oni spavaju u istoj sobi.
Svi oni plaču u istoj utrobi.
Nemoguće je da ih nisi naslutila.