Imam volju trave.

Artiljerija zadnje baterije plotuna

kod upaljenoga svijetla uza sve počasti

ionako samo glasna , ne pogađa

osim betona i crijepova ono suštinsko

kao što je život mikroba ili volja trave da raste,

obzirom da sam preživio sve bolesti do sad

ostavit ću upaljeno svjetlo u ateljeu

bez radnog vremena osim broja za vratima

za čuti glas iz etera

ako još sam tu

raditi oran i voljan samo za ljepotu mog alata

i kuriozitet koji označava tragove moga bistva

kao potvrda postojanja sile stvaranja koja ne preza

niti od samouništenja kod prvog zavoja nesvijesti

ili pri naletu dugih farova na metar pod kišom,

ali ne metaka jer oni su bezazleni,

dojmljivi još djeci i odraslima uz kokice u kinu.

Jer ja.

Imam volju trave.