Htio sаm osvijetliti čitаvu Zemlju. U njoj je dovoljno Elektricitetа dа postаne drugo Sunce. Svijetlost bi sijаlа oko polutаrа, kаo prsten oko Sаturnа. Ljudski rod nije sаzreo zа veliko i dobro. U Colorado Springs-u sam nаpojio Zemlju Elektricitetom. Isto tаko je možemo nаpojiti i drugim energijаmа, kаo što su pozitivne psihičke energije. One su u muzici Bаchа ili Mozаrtа, ili u stihovimа kod velikog pjesnikа. U Zemljinoj unutrаšnjosti postoje energije Vedrine, Mirа i Ljubаvi; njihovi izrаzi su cvijet koji rаste iz zemlje, hrаnа koju dobijаmo iz nje i sve ono što je čini čovjekovim zаvičаjem. Jа sаm proveo godine trаžeći nаčin nа koji bi te energije mogle utjecаti nа ljude. Ljepotа i miris ruže mogu se uzimаti kаo lijek, а sunčevi zrаci kаo hrаnа. Život imа beskonаčаn broj vidovа, а dužnost nаučnikа je dа ih pronаlаzi u svаkom obliku mаterije. Tri stvаri su bitne u tome. Sve što činim je trаgаnje zа njimа. Znаm dа ih neću nаći, аli neću ni odustаti od njih…

NIKOLA TESLA

.

.

Ljubav je moguća i u najstrašnijim povijesnim previranjima. Ljubav je suprotnost ratu, kao što je Eros suprotstavljen Tanatosu. Smrt je bezlična, dok Ljubav daruje lice i neponovljivu priču. Novela „Die schwarze Galeere“ („Crna galija“) opisuje takve povijesne događaje koji se tiču španske okupatorske vladavine nad flamanskom metropolom Antwerpen, u kojima ima mnogo stradanja radi viših ciljeva.

„Tausend und aber tausend Ungenannte liegen dort unter dem Sande, unter den Fluten – wie viele werden noch darin versinken?“ („Hiljade i hiljade Bezimenih leži tamo pod pijeskom, pod talasima – koliko će ih još potonuti?“, zapisano je u priči „Die schwarze Galeere“.)

To bi bio samo jedan rat, jedan od mnogih ratova u prošlosti, ali ljubavni zaplet tom bezličnom povijesnom događaju daruje posebnost i individualnost, odnosno ljudsko stradanje oslobađa bezimenosti, jer mu daje pečat neponovljivosti života izloženog stradanju u jednom vremenu. Upravo taj impuls individualnosti u burnim povijesnim dešavanjima može biti nešto što će tom događaju kroz originalnost i neponovljivost omogućiti trajanje kroz vrijeme.

Glavni junak priče Jan Norris je hrabri neustrašivi kormilar broda Crna galija, ali je istovremeno i heroj koji je zaljubljen „do ušiju“ u svoju zaručnicu Mygu.

„Crna galija“ je brod koji često izvršava napade kao fantom – tokom noći i po maglovitom vremenu. Premda je izgledala sablasno i podsjećala je na fantoma, Crna galija je bila stvarna. „So war die schwarze Galeere kein Geisterschiff, kein Gespensterschiff, sondern ein Ding von Holz und Eisen…“. U ovom citatu iz priče se kaže da Crna galija nije bila brod duhova, brod-utvara, nego jedan stvarni, pravi brod od drveta i željeza.

.

.

Zaručnici Jan Norris i Myga van Bergen su Romeo i Julija ove naše ljubavne priče.

Kada pomislimo na opsadu Troje, koja je opjevana u Homerovim epovima, mi odmah pomislimo na ljubavni zaplet oko lijepe Helene. Upravo taj zaplet ističe pojedinačne sudbine, koje su nošene na nezaustavljivim talasima povijesti, ali Ljubav je u takvim nezahvalnim okolnostima kao ulje na vodi, koje uvijek ispliva na površinu. Brodovi „Crna galija“ i „Andrea Doria“ su antipodi, koji podsjećaju na simbole sukobljenih sila. Narativna polarizacija čitave priče se ostvaruje između ta dva broda, jer jedan brod simbolizira borbu radi slobode, dok je drugi brod simbol tlačiteljske snage, koja sputava i lišava slobode.

Myga van Bergen je kćerka trgovca Michaela van Bergena, koji je imao „Firmu van Bergen i Norris“, koja je bila najbogatija kuća Antwerpena. Na svim morima su krstarili njeni trgovački brodovi, njeni magacini su bili puni vrijednih proizvoda iz Indije i Amerike. Međutim, ta firma propada nakon španjolske okupacije Antwerpena. Geerdes Norris i Michael van Bergen, koji su vodili tu firmu, bili su roditelji Jana Norrisa i Mige van Bergen, koji su protagonisti priče „Crna galija“. Oni su bili djeca te firme, i predviđena im je zajednička sudbina, ali u vrijeme dok je „Firma van Bergen i Norris“ bila stabilna, dakle prije kapitulacije grada. Međutim, taj sporazum između vlasnika firme o zajedničkoj sudbini njihove djece je poništen propašću te firme. Bio je rat i djeca su se razdvojila, kao što rat razdvaja mnoge sudbine. „Die Jahre sind vergangen – tot ist Johann Geerdes Norris, tot ist Michael van Bergen, nachdem sein Reichtum vergangen ist wie Schnee an der Sonne“. Godine su prošle, zapisano je u ovom citatu – stari vlasnici firme su mrtvi, a nakon njih se njihovo bogatstvo istopilo kao snijeg na suncu.

.

.

Djeca su odrasla, a Jan Norris je postao odmetnik i borac protiv španske okupacione vlasti, kojem su prijetila vješala, ukoliko bi bio uhvaćen. Ali ljubav između Jana i Myge ništa nije moglo poremetiti, niti davnašnja volja već odavno mrtvih roditelja, niti okupacija, rat i razdvojenost. Tokom jedne tajne posjete odmetnika Jana svojoj vjerenici Mygi, oni bivaju uhvaćeni i odvedeni na brod „Andrea Doria“. „An den großen Mast fesselte man den Steuermann der schwarzen Galeere…“ Kormilar Crne galije je bio privezan za jarbol broda „Andrea Doria.“ Međutim, Jan Norris uspijeva pod plaštom novembarske noći da se oslobodi i pobjegne sa broda. „Lebendig wurde es auf der Schelde, Lichter leuchteten durch die Nacht; aber die Nächte sind dunkel im November.“ Bilo je živo na rijeci Schelde, svjetla su osvjetljavala tminu, ali su noći tamne u Novembru. Ta novembarska tmina je sakrila Jana Norrisa. Myga ostaje na brodu „Andrea Doria“ zatočena, što nam sugerira da se Ljubav može spasiti kroz borbu, jer borba za oslobođenje znači i borbu za Ljubav.

Crna galija se uspoređuje sa Letećim Holanđaninom, što je slavni ukleti brod, koji je čest motiv u pustolovnim pomorskim romanima. Jan Norris je kormilario „Crnom galijom“ kroz noć, kako bi izvršio prepad na brod „Andrea Doria“, na kojem je bila zatočena njegova vjerenica. Kao odmetnik na fantomskom brodu, on boravi s onu stranu zakona, dok okupaciona vlast predstavlja taj zakon, što nam sugerira da se jedino kroz borbu može izmijeniti zakon prisile. Dok se ne izbori za svoju istinu, on će uvijek važiti kao odmetnik, kojeg treba staviti u okove. Odmetnici sa Crne galije osvajaju brod „Andrea Doria“ i Myga završava u rukama svog vjerenika Jana Norrisa. Borba za Mygu znači i borbu za Antwerpen, odnosno oslobađanje od španske okupatorske vlasti. Tako da je Myga simbol te porobljenosti, jer je poistovijećena sa ljubavlju prema otadžbini, koju je potrebno osloboditi kroz borbu, a time i osloboditi Ljubav. Ljubav koja tavori u zatočeništvu je vrijedna borbe za oslobađanje, što nam sugerira i ova živopisna novela.

.