Ide se, izgleda, opet u smjeru pravdanja. Žrtve ubojstva nisu bili njegovi prijatelji nego su bili kolege koji su ga odbacili, tata je snimao sina u streljani i hvalio se kolegama kako mali zna pucati… Zašto bi otac, kako se navodi u ovom tekstu, snosio odgovornost za to što se desilo samo zato što je sina vodio u streljanu? Srpski Zakon o municiji i oružju ne propisuje dobnu granicu za korištenje oružja u streljanama, premda neke srpske streljane imaju svoje pravilnike prema kojima oružje može koristiti samo punoljetna osoba. Neke nemaju. I šta sad? Šta ako je sporni otac sina vodio u streljanu u čijem pravilniku ne stoji eksplicitno da oružje mogu koristiti samo punoljetne osobe, ili čak ako stoji da ga mogu koristiti maloljetne osobe uz prisustvo i nadzor punoljetne? Možda bi nadležni za donošenje Zakona o municiji i oružju trebali biti u pritvoru isto ako će već biti otac koji, osim ako nije nekako išao protiv pravilnika pojedinačne streljane, nije u stvari počinio nikakvo krivično djelo. Veći je problem što je sin imao pristup oružju izvan streljane koje je iskoristio kako ga je iskoristio. Nije mi jasno zašto se to ne navodi kao veći problem, nego se ističe problem vođenja u streljanu i navodnog snimanja svog sina kako dobro puca. Usput, ne moraš biti nikakav dobar pucač da bi ubio kolege u razredu. Ja mogu sada bez ikakve pripreme uzeti pištolj i u sobi veličine prosječne učionice pogoditi sigurno više od dvoje ljudi. A ovo Kecmanovićevo tata se hvalio sa mnom prijateljima, ubio sam ljude koji su me odbacili i i za masakr me inspirirao dokumentarac o serijskim ubojicama je tipično za psihopatsko ponašanje o kojem sam nešto napisala ranije što se tiče ovog slučaja odnosno ovog dečka, samo se mi kao društvo ne možemo suočiti sa činjenicom da se psihopatologija može pojaviti u tako ranoj dobi. I da, to je tema koju mnogi psiholozi i psihijatri gotovo da ne žele dirati iz raznih razloga zbog čega nemamo nekakve konkretne informacije o tom fenomenu, ali da se parafraziram, pucanje u streljani, bivanje odbačenim od strane nekih školskih kolega i gledanje dokumentarca o ubojicama prosto nisu dovoljno dobra objašnjenja, odnosno nisu dobra objašnjenja koja mogu stajati sama za sebe. Ja se kladim da mali laže u vezi hrpe toga što je navodno rekao. I više me zanima njegov odnos sa ocem i majkom izvan streljane i zašto je otac dozvolio, namjerno ili nehotice, da se mali dočepa oružja i krene pucati u školi. Ono što će se vjerovatno desiti je da će otac popiti svu krivnju, mali će odraditi neku siću u popravnom domu koji će mu vjerovatno više naštetiti nego pomoći i onda će izaći i napraviti ko zna šta. A taj scenarij je vjerovatniji tim više ako se ne počne čačkati po potencijalnom problemu psihopatologije kod maloljetnika nego ako se samo okrivljavaju vanjski faktori. Jer ni tu očigledno nismo konzistentni – ako su krivi samo vanjski faktori, zašto, ponavljam, u pritvoru nisu autori Zakona o municiji i oružju? Zašto u pritvoru nije vlasnik streljane u koju je otac vodio sina, pod uvjetom da ta streljana u pravilniku nema izričitu zabranu o korištenju oružja od strane maloljetnika? Hah, ko će ga znati, ali svakako mi se po glavi motaju neke vrlo cinične teorije.