Za diplomski kupila mu je sat.

Omegu, s funkcijom kronografa,

bešumnim kazaljkama

i brojčanikom, za snalaženje u mraku.

S ugraviranim imenom i datumom.

Od mame, dodao je još graver.

Nije volio satove,

nosio je tetovirani znak peace na zapešću.

Prije odlaska, stavio je sat,

za svaki slučaj i sjećanje.

U raznim prigodama opraštali su se frajerski,

tada, ona je uporno rukom otirala

neku nevidljivu paučinu s uniforme.

Na identifikaciji,

kad su pred nju istresli

vojničke čizme i dvije bedrene kosti,

zasipane pjeskovitom zemljom, u kojoj su negdje

u zrncima zlata kucala srca bambusa,

odahnula je jer…

to nije mogao biti on.

Tada je iz pijeska ispao sat,

s ugraviranim imenom, bešuman,

s kronografom,

za izračunavanje najkraćeg puta do kuće.

S malom ogrebotinom,

kao iglom zabodenom u srce.

Nosi ga bešumnog,

za snalaženje u mrak