Crtice iz gastrozofskog putovanja (Albansko-makedonska veza)

I u trenutku kad sam pročitao da će mi propast janjetina, najbolja janjetina na svijetu, skamenio sam se.
Ali i snašao…
Okrenuo sam jedan broj (teško, onako okamenjenog prsta).
To je bio broj moje austrijsko-albanske veze za specijalne namjene. Moja me je albanska veza pažljivo saslušala i ustanovila da je situacija vrlo zajebana, al će se javiti. Moja austrijsko-albanska veza kontaktirala je svoju albansku vezu u Kumanovu, koja je opet kontaktirala svoju vezu u Gevgeliji.
Javila mi se veza iz Gevgelije i rekla da budem tamo-i-tamo u to doba i da će njegov čovjek doći.
I da je sve sređeno, jer se stvar ne odvija u Gevgeliji nego u Mrzencima.
Tako i bijaše. Došao čovjek i uveo me u sveti gral – Đokin Javor!
Ja nisam uopće znao smisao tog imena. Je l’ tu postoji neki Đoka koji ima svoj javor il je Đoki prezime Javor. A možda se i javor zove Đoka. Tko zna.
Dakle uđoh ja u taj janjeći raj. Kad tamo, ispod ogromnog javora sjedi glavom i bradom vlasnik, kojem ime nije Đoka nego Đorđe, al od milja zvan Đoka.
Sad je sve bilo jasno!
Moja veza nešto prišapne Đoki, a gazda Đoka ustane te me odvede za stol za posebne prilike.
Sad mi je sve postalo još jasnije. Naime u 11 sati nema ni jednog stola slobodnog.
Sjedam za stol, a konobari uopće ne komuniciraju s gostom , osim jednog pitanja: meso ili rebra? Konobari ne stignu ni pospremiti stol od mrvica jer već novi gost sjeda!
Meso, rekoh nekim pobožno-molećivim glasom.
Eto konobara za sekundu: meso, lepinja, krumpir i salata.
Dakle…ovo meso se samo odvaja od kostiju. I da…savršeniju janjetinu u životu ne pojedoh. Slana, da sol osjetiš, a opet ne dominira. Mirisa nema, al okusa ima i još koji drži satima. A ni ruke ne ideš prati jer ti bude žao.
Jednom riječju…neopisivo.
Računah koliko bi gazda Đoka mogao prodati janjetine dnevno, pa izračunam, 400-500 kg. Tako i bijaše, kako mi Đoka kasnije u kratkom razgovoru kaže. Janjci su po 12 kg. Đoka ima dnevnu normu pa prema tome i broj gostiju a i radno vrijeme. Kaže da koji put rasproda tih pol tone do 4 popodne.
Gledam na ogromni parking, zbilja automobili iz cijele Europe. Kaže Đoka da najviše dolaze avionom.
I najbolje na kraju: ražnja ovdje nema, jer janjetina se peče u plehu!
Kakav ražanj, peka, lešo, kakvi bakrači:
janjetina iz pleha kod Đoku u Mrzenci!!!