Vrijedilo bi napisati himnu u čast satarašu, kralju ljetnih jelovnika sjevera, i šalši, kraljici ljetnih jelovnika juga, jer bez ovog kraljevskog para srpanj i kolovoz potpuno su nezamislivi. Manje važna nije ni njihova dvorska svita koju čine punjene paprike, musake od patlidžana, pohane tikvice, đuveči, složenci od mladog graha i zelenih paprika zapečeni u glinenoj posudi, knedle od marelica i šljiva. I salate: miješane, šopske, grčke, krastavci u vrhnju i oni s koprom, ukiseljeni na suncu. A za desert slatke breskve vinogradarke, lubenice, šljive, smokve i rano grožđe.

U zelenim sjenama ljetne tržnice život ni trenutak nije dosadan i dok prolazim između tezgi ne razmišljam samo o gastronomiji i hedonizmu, nego i o slikarstvu, erotici i glazbi. Štandovi prepuni boja oduvijek su me podsjećali na melodiozne i strastvene Puccinijeve arije, a od samog pogleda na plodove zrele do pucanja, pune sokova i slasti, osjećam neopisivu ugodu: sve bih kušala. Mame razbludni okusi u rasponu od kiselo slatkog do ljutog, i nije se lako odlučiti pa kući donosim više nego što je potrebno, ali ne smeta, ostat će za sutra.

Sve veliko, široko, obilno i pretjerano dobro pristaje ljetu. Velike posude u kojima se kuhaju šalše i punjene paprike tako da ih možete podgrijavati i s guštom jesti dva dana. Široke šarene suknje na gumu koja se ugodno rasteže, pa nije važno ako pojedete malo više. Golemo nebo pod kojim se možete ispružiti i poslije ručka zaspati na kakvoj plaži ili ležaljci u vrtu. Ljeto nije godišnje doba za polagano grickanje i zamišljeno žvakanje, nego za velike zalogaje i velike gutljaje, za hranu koja se jede prstima, strastveno grize i uživa u jasnim, punim okusima. Svako mi ljeto potvrdi da nisam stvorena za fine cuisine, u kojoj je hrana osim gurmanskog, estetski doživljaj često na rubu poigravanja. Ja volim snažno i gladno zagristi, prožvakati i osjetiti zalogaj koji mi klizi niz grlo, pa popiti veliki gutljaj hladne vode koji će pojačati okus novog zalogaja.

I volim osjećaj sitosti, zaokruženosti i dovršenosti koji me obuzme poslije punog tanjura dobrog jela, u kojem sam uživala bez ograničenja i žurbe. Dok kroz širom otvoreni prozor u sobu ulazi popodnevno sunce, sa stereo uređaja dopire glas Anne Netrebko koja pjeva Mussetinu ariju o tome kako prolazi ulicom, i (raskošna kao ljeto) uživa u pogledima koji je prate, dok za to vrijeme ja, bosih nogu i u haljini na tregere, na tanjur vadim još jednu punjenu papriku. Slušam, kruhom skupljam crveni umak i mislim na to kako je život dobar i kako mi je i jedna paprika bila dovoljna, ali se ne uzrujavam jer ljeto dozvoljava razne vrste pretjerivanja. Drugu ionako jedem zbog gušta. A možda i zbog one dubinske gladi koja se u nekim godinama pojavi, a ima manje veze s nepcem a više s životnom radosti.

.