Ne postoje zaboravljene vijesti kao što se ne mog zaboraviti niti prijatelji, a uistinu ne preminuli kolega Jozo Kapović (1951-2023), čiji me odlazak potresao i zatekao. Jozo je bio čovjek koji je živio s nekim starinskim dahom Mediterana, noseći svoju južnjačku toplinu svuda gdje god da je išao. Vidjelo se to odmah, već na početku, početkom onih davnih osamdesetih godina kada je došao u Samobor. Tu je proveo desetljeća kao glavni urednik Radio Samobora i Samoborskih novina. Surađivali smo i družili se u bezbrojnim situacijama, ozbiljnim, smiješnim, u metež, u tišini, ali u svakom slučaju ustrajući u novinarskom pozivu i izvanrednim doživljajima koji su nas pratili. Jozo je bio novinar koji je u mnogome pomogao i zadužio struku posebno u tom našem malom lokalnom mediju koji je zahvaljujući njemu dugo bio neovisan i slobodan, izuzet iz političkih direktiva, dekreta i sličnih proteza nove političke kaste. Nakon dosta vremena i karnevala prešao je na HTV i izvještavao iz Sabora. To mu nije bilo teško budući da je stanujući na vrhu Radićeve imao svega par koraka do mjesta radnje. U to sam doba isto pri vrhu Radićeve ima jednu malu galeriju pa smo se sretali gotovo svakodnevno, što na terasi kod Momčila gdje se kuhala dobra kava, ili pak na Dolcu. Tamo je bio abonent onih ostataka narodnog života i običaja koji nas sve uzdignu euforijom kad ih pronađemo i doživimo. Neko vrijeme posebno mjesto bila je kućica ”Jelsa”, pečenjara gdje su gospođe priređivale fantastična jetrica s lukom (u međuvremenu je i to nekako nestalo). Skupljalo se na Dolcu raznovrsno staro zagrebačko društvo, ništa fensi šmensi, nego baš izvorni likovi našeg grada kojima je Jozo uistinu pripao. Bio je znameniti dio gradskog i gornjogradskog života i onda kada je prestao raditi na televiziji. Sjećam se da smo se genijalno zabavljali Pod starim krovovima u Basaričekovoj kada su Gobac i Psihomodo pop za jednu svoju obljetnicu napravili koncerta za nas pedesetak frendova. I tu je bio svoj, to jest, naš. Zato mi je teško što je otišao. Kad pomislim na njega pomislim da je opet eto, stigla jugovina, i odmah mi bude toplije. Zbogom dragi moj Jozo, počivaj u miru.