KIŠA; MEMORIJSKA KLOPKA
.
I tako, lijepo, konačno rominja.
Sada bih mogla na spavanje poći.
U plavom grmu sjenica zanoći,
Za gorom Mjesec, prerezana dinja.
.
Obične slike, život sporohodni.
Orahov list je ko “ženino okce”.
O starom svijetu učiš napreskokce,
Za ovdašnji su snovi neophodni.
.
I tako fino, rane kruške zriju,
U pupavicu vrtnu zjena pilji.
Mirisnim voskom slikar brk ušilji,
I slika kišu, tečnu rapsodiju.
.
Predobro li je ne morati ništa,
Ne dati nikom časnu riječ ni vjeru.
Taj curak s neba svemu skroji mjeru,
Pomiješa strane, zbriše prekrižišta.
.
Gromova nema, ne iskače sklopka.
Sve je baš tako kako biti mora.
Panonska duša šulja se do mora,
Tamo gdje škljocne memorijska klopka.
.
Žuto je pismo sa žigom Podvinja
Naš stari Tadija čekao sto ljeta.
O, svakome je njegova bit sveta.
I tako lijepo, konačno rominja.
.
18. kolovoza 2020. Flora Green
radio gornji grad 
