Ispred mene trči stari hotelski vozač

sav siv i plav u toj bijeloj košulji

i naginjući se na desnu nogu

vuče moj pogolemi crni kofer

s mnogim znakovima časne izubijanosti

ožiljcima etiketama

adresama vrpcama

polascima dolascima

.

Kotrljam se za tim krakatim čovjekom

i svim njegovim tihim brazgotinama

zbunjen što za mene bez pitanja vuče

gledajući neće li s koferom nestati u gužvi

.

Ima li gore paranoje

od rasizma propalih kulaka

od čuđenja površno zaliječenih malograđana

od zbunjenosti Jugoslavena na dopustu?

.

No da se ne lažemo

ja to sebi radim da se zabavim

kao što čine oni baršunasti prodavači zjaka

što svi gadljivi sjedaju pred ekrane

tražeći po mreži video zapise istiskivanja

zagnojenih bubuljica i uraslih dlaka

.

Ima li slađe autoerotike salonskih anarhista

od ovih igara napregnute etike kao kod Abelarda

gdje između misli, riječi, djela i propusta

.

ostaje tek vikendaška rezignacija

i par stidljivih memljivih privilegija uma

ishodovanih od nadležnih crkvenih vlasti

spremnih da odobre tuđu bezmudost

.

Ovaj iskusni šofer čini se ne zna

što sam sve bolesno smislio da se kaznim

on bi si prije ruku odrezao no da mi uzme kofer

Uznemiren je jer je zbog gužve kasnio

čitavih jedanaest i po minuta

i želi da sada sve bude u redu

a sluti se već treća oluja danas

.

Oko nas se iz znojava zraka

osjetno okrupnjuju tople kapi

Zasad ne padaju nego samo stoje

Male ljepljive suzice u antigravitaciji

kao na biljkama mesožderkama

.

Tu smo za njih lude muhe

zaigrane osice

nezadovoljne bubamare

neznabožačke bogomoljke

brzopleti komarci

.

Ovaj grad sljepljuje sisavce i opnokrilce

za pločnike neonske tube sifone

za LED diode bočice viskija naplatne rodnice

.

Tri i po minute kasnije on i ja

žutim autom već hrlimo kroz oluju

Kapi su sada velike i tvrde od brzine

Mitraljiraju nas kao tuča

.

dok prolazimo kraj nekog hrama

koji postojano crvenim lampionima

iz svog trijema osvjetljuje cestu

.

Samo sat vremena ranije

već sam razumio da ne želim odavde

Ni u tu oluju ni u mirne Alpe

Barem ne zasad

dok iščekujem preokrete

u strahu od hotelskih stjenica

.

Samo tri sata ranije u Family martu

probijao sam se do kase kroz jato kanarinaca

bučnih vrtićara odjevenih u jarko žuto

kad me zaskočio jedan alkoholičar

čvrsto me uhvativši za ruku

i stao ozbiljno ispitivati jesam li

modni dizajner iz Milana

Milanooo ponavlja Milanooo

dok nam se miješa znoj s dlanova

.

Samo pet sati ranije gledao sam kako u hramu

mlađarija dolazi hrpimice da se pokloni bogovima

gospodarima ljubavi i obrazovnih uspjeha

i kako iz ruku ispušta na kamene ploče

crveno ofarbane drvene usnice

koje daju odgovore na upućena pitanja

.

U ovisnosti o tome kako usnice padnu

školarci znaju je li da ili je ne

kao rimski generali iz pileće iznutrice

i bosanske nane iz dna fildžana

.

Jedna se mlada djevojka triput već vraća

i stalno baca te drvene usne

(Možda dok joj se ne vrati želja za život)

.

Ima li koristi i smisla ovdje snatriti

o antropocenu umjetnoj inteligenciji

o južnoameričkoj politici

o Gramsciju zaboga

Ima o Kini, valjda, jedva

o klimi znojavoj

o kućnom Umweltschmertzu

.

Samo dva dana ranije brojao sam pospano

mnoge štipaljke, kvačice i kopče

u svilenoj korejskoj pundži

dok je vlasnica ozbiljnog glasa i pomalo iritirano

raspravljala o ulozi aktivne filmske publike

u odnosu na osamljeničko gledanje Netflixa

.

A samo četiri dana ranije svi su mi jeli iz ruke

a mlada aristokratkinja iz Radžastana rekla je:

Željela sam vas sresti, da pričamo o lutkama

Ovo je moje prvo putovanje izvan Indije

ali ljudi bi se prevarili, ja bih ih iznenadila

Ja sam djevojka koja izaziva nevolje

a troublemaker

.

Otac mi je rekao da se klonim govedine

čak i ako me društvo odvede na griješni put

No ja sam već odavno jela govedinu

i živjela s dečkom Muslimanom

.

Dok slušam sve to i nijemo se pitam

je li dečko jeo prasetinu

na njenoj tamnoj podlaktici primjećujem

dva davna ožiljka blijeda i tanka

kao Morseove signale u noći muških oluja

.

Samo šest dana ranije strah strah strah

od raspada infrastrukturnih mreža

od mogućnosti da se zadnjih nekoliko

komadića građanske slagalice

neće dati lijepo utisnuti i složiti

i da će trebati na silu prstom gurati

da će trebati opet podnijeti sve

.

Kretanja i zastoje

bez kraja i konca

Kašnjenja u polasku

Rizična presjedanja

Nepojmljive destinacije

.

Kraj mene u avionu mladi bijelac ozbiljna lika

za ruku nježno drži četverogodišnjeg sina

Sin je mješovite rase i razgovaraju na engleskom

kineskim glasovima koji se gube u nepcu

Dječak pita: zašto ribe mogu disati pod vodom

Otac onda dugo objašnjava na češkom jeziku

Dječačić razumije i prati, ali ne odgovara

Otac se ne nervira, samo mu nježno gladi ruku

.

Dok oko njih vrište izluđene bebe

i podriguju opunomoćeni mužjaci

sin se umiri i zaspe ocu u naručju

Otac onda pritisne drugu ruku na svoje čelo

i tako sjedi i duboko diše

bez spavanja, kao da meditira

Možda misli na nekog, baš kao i ja

.

Meni treba hitno obuzdati galop

pa stavljam nekog šopena u uši

No samo jedna slušalica radi

i svijet boli želja potreba i sumnji

ostaje živ i svrbi kao mala ogrebotina

.

Molim nove slušalice

radujem se što smijem

što se nisam stidio pitati

Bestidno masiram ukočeni vrat

i lupam se šakama po mrtvim bedrima

Kao korejski starci u seoskim autobusima

od stanice Moran do sela Measan

.

A onda i ja nekako zaspem

no ne usnem baš ništa

ni želje ni pomirenost

čak ni tamo neki Taipei u oluji