U zemlji koja je po postotku novca izdvojenog za kulturu pri samom EU dnu. U zemlji koja smireno i rezignirano gleda urušavanje svojeg obrazovnog sustava i degradaciju statusa nastavnika. U zemlji u kojoj vodeće sveučilište već godinama ne može ući na listu od prvih petsto na svijetu. Dakle, u zemlji u kojoj vlada svojim potezima gotovo pa rastjeruje ljude od pismenosti (pa bi čovjek pomislio da im pogoduje imati slabo obrazovane birače), dakle, u takvoj zemlji cinična se nomenklatura odlučila braniti jezik propisima i zakonom. Najprije su nebrigom aktivno štetili njegovu očuvanju, jer ih je slabo briga za sve institucije koje štite jezik i nacionalnu kulturu, koje pričaju naše priče na našem jeziku, da bi sada na kraju propisivali pravne norme.

Isto bi to bilo kao da daš dijete u školu, a onda ga pendrekom tjeraš da izvoli znati matematiku.

Ako nije neizmjerno glupo, onda je sramotno. Dostojno Poncija Pilata, koji je oprao ruke.