ŠKOFJA LOKA
.
Otac bosansko seljače
služio je Jugoslovansku ljudsku armadu
u Škofja Loki
kao vezista
i čitav život je pričao o tome
zviždukao Morzeovu azbuku
i koliko je slova mogao da kuca u minuti
a nama je to mjesto
u slovenačkim brdima
čudnog imena
zvučalo važno
kao da je u njemu smješten generalštab
a rod vojske veza
uzvišeniji i finiji od ostalih
pričao je o pametnim i strogim oficirima
pokazivao zajedničku sliku
i svakog vojaka po imenu
naglašavajući one
koji su bili dobri ljudi
kad bi bio ljut na okolinu
govorio je
trebao sam sve ovo prodati
i odseliti se u Sloveniju
da živimo ko ljudi
kad sam odrastao veći
i stekao pravo
da i ja kažem svoje mišljenje
rijetko smo se slagali
u bilo čemu
već je uspjeh bio
ako smo razgovor završili
bez psovki
a danas
uhvatim sebe
kako mu u životnim olujama
pošaljem SOS na nebo
i čekam a on šuti
a onda se sjetim
kako sam i ja
ponekad šutio
dok me je on gledao
bespomoćnim očima
radio gornji grad 
