Ako premnogo dajem, to je zbog neuroze.

Grabim šakom i kapom, žitnice duha praznim.

Ja se oteti želim silama vjetrokaznim,

I nadmašiti želim sve tuđe kolovoze.

.

Dat ću sto puta više: Hiljadu grama žada,

Vatreni opal, tirkiz, ametist kraljevski pravi.

U rudokop ću sići, gdje se radi o glavi,

I na hridi ću stati, gdje se od vihora strada.

.

Podiže ženska snaga tonažu neviđenu,

I kad na koljenima prolaz do izlaza traži.

I kad se tuđim stihom kao placebom osnaži,

I kad žiletom skida s vlastita oka mrenu.

.

Pa onda, hoćemo li? Vrijedi li ponuda opet?

Već godišnjica dođe. Slavi se ili se pati?

Tko bi kentaura moga mogao obuzdati,

Dok nad zgarištem rže, epski sluđen i propet?

.

No, što te toliko mučim tim literarnim trunjem?

To je kao da oklasak omatam šećernom pjenom.

Ti si u pitanju strasti siroče nepismeno,

I pred trpezom stojiš k’o zimski skakavac zbunjen.

.