fotografija saša montiljo
Dok muškarci rade
Žene pate
.
Dok muškarci rade
Žene pate
Tako je oduvijek bilo
Pate sve dok ih ne uzmu
I polože svoj život
U njihove radišne ruke
A ljudi kažu “Uzeo ju je”
Kao da je mače
Pored puta
Muškarci leže ispred
Televizora odmarajući
Od dana u kome su
Svoj život položili
U ruke gazde bez
Imalo ragbeta
A njihove žene
odlaze u šetnje
Sa flašicama vode
U tašnicama
Moraju ostati hidrirane
Čak i kad pate
Predveče puteljci su
Puni žena koje pate
I mile u suzama kroz šume
Gdje ih niko ne vidi
Tu večer sam do zalaska sunca
Patila u krvi svojih
Neispisanih pjesama
Sa knjigom ‘Nestrpljivo srce’
Pod rukom
Nisi dovoljno žena ako
Se nisi napatila u životu
On mi piše: ”Ido, pada mrak.
Hajde kući.”
Skidam peruške sa sandala
Od neke raščerupane životinje
U čije ostatke sam ugazila
Neću kući
Hoću još malo da patim
Kad mi je bog dao
radio gornji grad 
