Naida Mujkić: Drvo na brijegu

ogi777

fotografija ognjen karabegović

Drvo na brijegu
.
Neke majke kažu kćerkama
Kako bi ih radije vidjele mrtve
Nego da se rastave i vrate kući
Sada sam legla ispod tog drveta
Trava je bila bockava
Insekti u pripravnosti
Cijeli život gledala sam u čudesno
Drvo na vrhu brijega
Izgledalo je kao da je zakržljalo
Malo nagnuto u jednu stranu
Ali još se opire vjetru
To je bilo drvo na kojem se
Objesila neka mlada žena
I majka mi je branila da odlazim
Tamo
Znalo se da je ona još tu na brijegu
Ima velike kandže i dugu kosu
I vreba od sumraka do zore
Djecu što ne slušaju
Jednu večer moja majka
Izašla je da pokupi deke
Što sušile su se na štirku
I tu u dekama baš stajala je žena
Majka je odmah znala da je ona
I vratila se u kuću
A deke su pokisle
Drugima je dolazila u snove
Meni nikad
Iako sam je ja zvala
Sada dan pun je sunca
Na drvetu mirna je ljuljačka
I ja bih ustala i zaljulala se visoko
Ali desna je bila
Moja strana drveta
Neke majke kažu kćerkama
Kako bi ih radije vidjele mrtve
Nego da se rastave i vrate kući
I kćerke odlaze na brijegove
I vežu se za drveća kao za ruke
…..
Upravo izišli je izbor iz savremene bosanskohercegovačke i crnogorske poezije.nosi naziv po Naidinoj pjesmi ’Drvo na brijegu’.Naravno, da je i pjesma u njemu. 
375659156_10227677324632371_4264757227698706370_n