RABINDRANATH TAGORE

.

.

Ukrajinski rat još uvijek bjesni i ne vidi mu se kraj. Prvog maja ove godine sam ostao bez auta u jednoj lukavo pripremljenoj „sačekuši“ na izlazu iz sarajevskog groblja Vlakovo.

Sinoć mi se u snu ukaza indijski nobelovac R. Tagore i reče: „znam, ono auto ne možeš preboljeti“. Kako znate, evo upravo o tome razmišljam, rekoh mu.

„S nebesa će stići odmazda“, dalje kazuje nobelovac tihim ali odlučnim glasom, „zbog tvog auta će se kompletna država srušiti“.

Ali to je bio mali auto i usto „žućko“ (kako sam ga zvao) je dotrajali oldtajmer, promucah zbunjen i prestrašen.

„Auto jest malen, odgovori nobelovac, ali je nepravda golema“.

Otkud baš vi banuste, šta vi imate sa mojim autom, pitam u nevjerici. „Auto jeste tvoje, ali je i naše indijsko. „Maruti“ je auto koje smo mi u Indiji proizveli, a jednu moderniziranu verziju smo nedavno poslali na južni pol mjeseca. Upravo zato su mene i odabrali kao glasnika. Ja sam, takoreći, poštar Božji“. Govorio je polako i smireno kao da čita stihove iz svoje knjige poezije.

Nakon što je zagonetno poglednuo prema mjesecu na tren se primiri kao da nešto osluškuje. I ja bacih pogled prema mjesecu te osluhnuh. Do mene nije dopirao nikakav zvuk niti glas, mjesec je je ćutao kao skamenjen, a Nebesa su bila nijema.

„Božji poslanik“ je očigledno „ozgor s Neba“ dobio neki signal, te samouvjereno nastavi s pričom: „Vijeće „strašnog suda“ je već donijelo konačnu odluku, došlo je vrijeme da se moralna hipokrizija u društvu kazni. Dakle, svijeća je gorila i dogorila. Ta vaša Bosna (da prostiš) će uskoro poput bivše Jugoslavije pasti u zaborav. Nije li i vaš veliki pjesnik Abdulah Sidran negdje proročanski zapisao kako sluti da Bosna neće dugo te će je i on sam po svoj prilici nad-živjeti“, prošapta na kraju i iščeznu…

.

.

Jedno neobično prisjećanje na početak ukrajinske krize. Ovako je bilo:

Nedjeljno je popodne (01. Maj 2022.), sjedim pred televizorom i tražim na francuskoj televiziji ARTE reprizu koncerta „Zvijezde koje dolaze“ („Stars of tomorrow“) simpatičnog voditelja Rolanda Villazona. I onda, gledam u nevjerici:

Ma, je li ovo moguće, gledam, a ne vjerujem svojim očima?

Umjesto tražene i priželjkivane emisije pušten je, vjerovali ili ne, koncert Čajkovskog.

Zamislite, u vrijeme nezapamćene hajke na ruske umjetnike i sportiste na francuskoj je televiziji ARTE prikazan koncert Čajkovskog.

Stvarno su divni ti naši Francuzi, zar ne?

Baš fino, ali ko mi je sad ovaj Rolando Villazon?

Rolando Villazón Mauleón je meksički operni tenor i operni režiser. Već par decenija živi u Francuskoj, a 2007. postao je francuski državljanin. Tečno govori više jezika. Čest je i veoma omiljen gost na njemačkoj televiziji. Ja sam dugo vremena mislio sudeći po naglasku njegovog njemačkog jezika da se radi o nekom švicarskom Talijanu. Villazón je objavio nekoliko knjiga, uključujući romane Malabares i Paladas de sombra contra la oscuridad koji su prevedeni na francuski i njemački jezik.

.