HODOČAŠĆE NA LOVĆEN

UMBERTO SABA

Penjem se. Kotor na zavoju svakom
pozdravljam, more sve niže.
S korakom svakim se diže
čudne mi radosti plima.
Penjem se. Varvarin, pastirče neko,
od mene dar neki ište.
Naoružano derište,
prljav … a lik kralja ima.
Penjem se. I opet usne pohode
pjesme stare sudbonosne:
„Zlatna krila svud pronose
mis(a)o“. I korak lak imam.
„Da Crna gora, tvoja zemlja nije
(kažem tek tako: znam da je voliš)
koju bi za domovinu“? Ja ćutim,
on pitanje postavlja: „Koju bi ti“?
Gleda me svojim velikim očima
što blagošću duše, dotiču međe
majčinske; usta ime jedno tvore
poput poljupca. Zamišljam, ne zborim.
Eto, na moj muk njegov lik postaje
strog, oči od nekakve mržnje sjaje.
Da mu pobožnog poštovanja nema
na starije, koji za njega jemče,
bacio bi se na mene, ja mislim,
ko na dušmana nekog.

„NAD LOVĆENOM ZORA SVIĆE…“

Umberto Saba – Veliki italijanski pjesnik je prije stotinjak godina posjetio Crnu goru. Sa tog putovanja je ostala ova pjesma kao divna uspomena i neprolazan „eho“.

Jedno davno ljeto koje pamti cvijeća „miruh“ sa obale, gdje mimoza se žuti i mirta cvjeta. U sjećanju i ljudi su ostali, „što blagošću duše dotiču međe majčinske“.

Maštoviti i lijepi stihovi, ni Jevrem Brković ne bi umio bolje. Prisjećanje na Jevrema je neodvojivo od sljedećih riječi: „Komandante, Lovćen pasti ne smije“. Jevrem Brković, pjesnik i komandant čuvenih „Lovćenskih straža“, svojom je poezijom, a i javnim istupima, hrabro stao u odbranu Dubrovnika a kasnije i Sarajeva. Za svojih sarajevskih godina bio je čest gost ljetne bašte hotela Zagreb. Zanimljivo je da se ova kavana nalazila na uglu Titove i ulice Valtera Perića. Ovaj „susret Tita i Valtera“ za Jevrema nije obična simbolika. Imponovala mu je „njihova blizina“, a i sam je kasnije postao, njima ravna, legenda. U ovu kavanu su svojevremeno znali svratiti pjesnici: Josip Osti, koji je i stanovao u ulici Vladimira Perića Valtera, te Izet Kiko Sarajlić koji je takođe živio u blizini. U ulici Kralja Tvrtka, koja je bila jedva stotinjak metara daleko, Kiko je imao u to vrijeme stan. Ovdje su svraćali, ili barem svakodnevno ovuda prolazili, legendarni Ivan Foht (književnik i profesor sa Filozofskog fakulteta) i mnogi drugi. Bilo je ugodno i lijepo u tom nekadašnjem Sarajevu, Sarajevu Jevrema Brkovića. Veliki pjesnik je tu mogao osjetiti i neodoljivu aromu pržene morske ribe, isto kao u Herceg Novom. Sarajevski kvart „Marijin Dvor“ bio je poznat po ribljim restoranima sa dugom tradicijom, kao što su bili „Makarska“ ili „Kvarner“. Neka lijepa mjesta koja su, u svoje vrijeme, posjećivali pjesnici Umberto Saba, Jevrem Brković ili Izet Kiko Saraklić nama danas izgledaju puno ljepše. Pjesnik Jevrem Brković je „otplovio na drugu obalu“, ali legenda o njemu će vječno trajati. Trajat će i „Lovćenske straže“, jer neko mora biti stalno budan.

Kultne „Lovćenske straže“ imaju višestoljetni kontinuitet, a pominju se i u ovoj uvodnoj pjesmi Umberta Sabe. Neodoljive i neprolazne ljepote crnogorske obale i Lovćena su magnet za prijatelje ali i za neprijatelje. Tako je od uvijek bilo i tako će biti.

Otiđite i vi, nagledajte se Ljepote, ko vam brani? Montenegrina je grijeha vrijedna.

Sve vam je ovdje na jednom mjestu: Pakao, Čistilište i Raj. Gdje takvo nešto još ima?

Ne dangubite. Idite i hodočastite, stazama i bogazama velikog Umberta Sabe.

Jedna je Montenegrina. „Ona se ljubi i zbog nje se pati“, kao što Tin negdje zapisa. „Pa i ako je obmana, ona je veličanstvena i njezina ljepota vrijedi zanosa i žrtve“.

Montenegrina je jedna, jedna ali grijeha vrijedna.

(Foto: planina Lovćen)

Marko Raguž