….Baka me je naučila prepoznavati trave, bokvicu, hajdučku travu, dobričicu. Seoske žene su dobričicu i sol miješale kravama u sijeno da bi dale više mlijeka. Prvo sam naučila raspoznavati plućnjak. Njega smo uvijek brali cijelog, i listove i cvijet. Listovi su mu jajasti, po sebi imaju srebrno bijele pjegice. Cvijet je kaležasta oblika. Pupovi su ružičasti, a rascvjetani prelaze u ljubičastu. Vole ga divlje pčele. Zato sam morala paziti kad ga berem, da me ne ubodu. Sušili smo ga na tavanu i od njega kuhali čaj. Dobar je za pluća i dišne putove, što samo ime govori. Kasnije sam naučila kuhati ga u vinu. Božja blagodat! Među ledenim i vlažnim zidinama kod kuće, uvijek je bilo hladno, osim u blizini kamina. Ovdje nema kamina, samo veliko ognjište u kuhinji. Uz rub ognjišta su zimi naslagani obluci koje omotamo krpom i tako grijemo ruke.

Kada su me, boležljivo dijete, deseto u obitelji, s kojim nisu znali što bi, poput desetine predali obližnjem samostanu, ponijela sam dobar miraz, kao i sve djevojčice mog staleža predane na odgoj sestrama. Osim miraza nisam smjela ponijeti ništa, osim jednoga. To jedno mirovalo je na toplom, u vrećici koja mi je visila oko vrata. Rukom sam s vremena na vrijeme provjeravala je li još tu. Otac mi je na povratku sa zadnjeg od svojih pohoda donio sjeme trava iz dalekih krajeva, toplih, uz more, trava nepoznatih ovdje. Lavanda, kadulja, ružmarin se zovu. Sjeme svake bilo je umotano u čvorić lanene tkanine. Nisam tada mogla naslutiti da će iz tih sjemenki, sitnih poput sjemena gorušice, izrasti velik plod za sve. Tako mi je govorio safirni glas. Ništa nisam razumjela, samo sam vjerovala….“

*Hildegard od Bingena je rođena 1098., za života je bila cijenjena kao najučenija osoba svoga doba, nakon smrti zaboravljena. Tek u 19. st. ponovno otkrivena.

Hildegard kod njemačkog grada Bingena osniva samostan. Mistička spisateljica, filozofkinja, iscjeliteljica, skladateljica, autorica knjiga o medicini i prirodoslovlju, posvećena proučavanju i uzgoju ljekovitog bilja, piše svoja kapitalna djela: “Physica” (o iscjeliteljskoj moći prirode) i “Causae et curae” (Uzroci i liječenje bolesti). Danas su ponovno otkriveni i sade se Hildegardini vrtovi, mjesta mira i meditacije.

U Hrvatskoj postoji samo jedna njoj posvećena crkva, ona u Kneževu/Baranja. Bilješka kanonske vizitacije župe Branjin Vrh od 20. lipnja 1976. govori da je crkva sagrađena 1853. g. i da je proglašena spomenikom kulture. U Kneževu se tradicionalno, 17. rujna slavi kirvaj/kermenc povodom dana Svete Hildegarde od Bingena.