Fotografija Gradimir Grada Aleksić
NE POSTOJE NEZANIMLJIVI LJUDI
.
Nezanimljivi ljudi ne postoje.
Svako ima svoju priču, lice svoje.
Poput planete jedne, neobičan
i niko drugi nije mu sličan.
.
Čak i ako se neko ničim ne ističe,
i samo ga se neupadljiv biti tiče,
neupadljivost svoju ne može skriti,
i kroz nju će za druge zanimiljiv biti.
.
Svako nosi neki svoj svijet tajni,
obasjan najljepšim trenom sjajnim,
i najstrašnijim danom ranjen:
a nikom drugom ne obznanjen.
.
A kad čovjek umre, umire sa njime
njegov prvi snijeg one zore sive,
prvi poljubac i prvi bijes u noći…
i sve će to sa njim zajedno poći.
.
Ostaju nam knjige i mostovi,
mašine, platna umjetnikova
da, mnogo tih koještarija ostaje:
a sve drugo sa njim nestaje.
.
Takav je zakon te igre surovi,
ne umiru ljudi, umiru svjetovi.
Tad tugujemo za grešnim i zemnima,
a šta smo u stvari znali o njima?
.
Šta mi o bratu i drugu znamo,
šta o njoj jedinoj koju imamo?
I naspram oca rođenog svoga,
mi, sveznalice, ne znamo nikoga.
.
Odlaze ljudi…Neće se vratiti.
Ti svjetovi tajni neće oživiti.
I svaki put mi se opet isto
zbog te konačnosti vrišti.
.
S njemačkog i ruskog preveo Đoko Erić
radio gornji grad 
