U njegovoj školi nisu se čitali pjesnici i on nije čuo za pismo o lišću koje pada, ali zna sve o lišću koje pada. Nema žurbe u tom poslu, kaže naslonjen na metlu. Treba prvo odvojiti plastiku i papir, nije to lako u ovome vatrometu. Ljudi svašta bacaju, nema više vrijednih stvari, samo smeće. Kante i kante lišća iz Zagorske ulice odvezene su u kompost. U zadnje vrijeme u modi je javor, a jesen u javorovu lišću neusmrtiva je i žarka. Ništa strašno u tome nije, od jučer tri su breze pred zgradom bacile svoje lišće, a svijet se i dalje oko sebe kreće.

Branek voli sva godišnja doba, svjetlost proljeća u vrtovima na Štuku, gibljivost svijeta. Tada razgovara s prolaznicima o požaru, poplavi, hadezeju i esdepeju, ali kad ujesen progovori lišće, on se uvuče u peteljke i takvoga ga zatvorenoga vjetar raznosi ulicama. Kruži oko rodina gnijezda, spava na hrpi ispod divljeg kestena, i šuška, šuška kao jež, kao mrav, o lišću koje pada.

.