Darko Alfirević: Radio Budimpešta moje Bake

stern-radio-sonneberg-juwel-2-vintage-tube-radio-1957-1959-jdh-orb5-62332f035dc29-full

Radio Budimpešta moje Bake

Baka je živila desetljećima sama jer djed je davno otišao od nje
Baka je bila najdraža Baka
Baka je imala radio

I na njemu meni malom je bila na prednjoj ploči živa dogodovština vrtiti desni donji kolut za biranje stanica i nekad lijevi za pojačavanje
I tekla je crta konac ili nit kroz sve te upisane gradove na prednjoj preglednoj ploči izborniku

I Baka je vrtila nekad i tražila što bi je zanimalo
I bio je Zagreb kad su bile vijesti
I glasovi su bili svečano ozbiljni i radiofonični
Kad su bile vijesti
Vijesti Baka nije propuštala
A meni su bili najzanimljiviji vodostaji rijeka

Nekad bi Baka vrtila druge postaje
U lijevo do kraja pa nazad opet do kraja
Sve veće centre ondašnje države
Sve veće gradove Europe

Jednog dana radio je stao
I više nije puštao tona
Više nije puštao glasa
Više nije puštao muziku

A Baka bi iz nekih njenih razloga volila odabrati onu stanicu gdje je pisalo Budimpešta
I kasnije sam razumio da je tamo ako je to i bila ta stanica Baka slušala instrumentalnu glazbu

kasnije sam znao da je to bila revijalna glazba ili klasika
Nekad nešto plesno zavodljivo
I valjda je to bio kutak Bakinog mira

Pokušali su neki popraviti taj radio koji je stajao
Na jednoj polici njene sobe
Pokušavali su ali radio je umro
I to je bilo to glede oživljavanja

Baka ga je unatoč tome ostavila na toj polici svoje sobe
Kao što se fotografije uspomene svojih dragih drže na policama i u ladicama
Kao što se drže na zidovima

I pitam se desetljećima nakon njene smrti kada je taj radio bio poklonjen tako upokojen
I ne znam gdje je
Niti kod koga je
Ne znam jel i takav negdje igdje

I je li Baka katkad sama u večernjoj tami svoje sobe čekala da nekim slučajem opet proradi
I glazba sa kojom je znala nekad tonuti u san
Te bi se prije obuzetosti snom dizala da ga ugasi

Ili je možda u toj tami sobe pripalila svijetlo i vrtila onaj desni kolut za biranje stanica od Beča do Temišvara
Ne bi li počeli oni svečani glasovi
Ne bi li začula onu smirujuću glazbu
Ne bi li makar čula i onaj beznadni radijski šum

Kako bilo možda je za Baku ipak kroz taj umrli radio doprlo išta od toga u njenu glavu
Kao što ti dolaze umrli u snu
Kao što joj se vjerojatno u tim istim snovima ukazivala slika i glas mog davno prije nje otišlog djeda