Nažalost, niti uz najbolju volju nisam imao mogucnost prije tri dana, bio je petak, trinaesti u mjesecu, da ispratim na Mirogoju, nešto iza podneva, u bolja prisjećanja dragog Željka Jelenskog, veliko ime ovdašnje umjetnosti fotografije.

Artistu i profesionalcu od “glave do pete”.

Bio je nešto stariji od mene, poznavali smo se i pomalo druzili u našem mladenačkom razdoblju u novinarskim krugovika, pa i u “Poletu”, za kojeg sam bio vezan.

I tu sam u nekoliko navrata bio u prilici da angažiram, odnosno da najneposrednije surađujem s njime, ono – Željko fotografira, Veljko piše.

Ukratko, Željko je “tražio” slobodu u svom radu, a za takav pristup imao je i – pokriće.

Fotografija koju prilažem, njegov tadašnji poklon meni, najbolji je dokaz tome.

Naslovio ju je “MILAN TRENC JE DOČEKAO DUHA”.

Naime, za ljetni broj “Poleta” (ono “lakši” sadržaji, ali kvaliteta i bogatstvo sadržaja se podrazumijevalo) prije 35 godina (1988) intervjuirao sam svog generacijskog prijatelja Trenca, snimao ga je – Željko.

S Trencem se može pričati uvijek i o mnogo čemu, no neposredan povod je bio televizijski film “Priča o duhu” s kojim je on trebao diplomirati na studiju režije na zagrebačkoj Akademiji. Film, 60-ak minuta trajanja, je producirala TV Zagreb, žanr – fantastična komedija, glavnog junaka igrao je Rene Medvešek.

U jednoj od epizodnih uloga “Priče o duhu” pojavljujem se i ja.

No, pustimo to na stranu – za jubilarni, 400-i broj “Poleta”, koji je izašao krajem iste te 1988. godine, pozvao sam Trenca (uz Devlića, Marušića i Magdu Dulčić) da napravi strip “po svom ćefu” (u prijevodu “po svom izboru” ili “po svom guštu”).

Trenc je napravio foto-strip “Portret umjetnika u mladosti”.

Naravno, foto-strip nije mogao napraviti samostalno, nego je morao angažirati – fotografa.

Pogađate, fotograf (odnosno, koautor tog stripa na jednu tablu) je – Željko Jelenski!

Tako je, barem simbolično, i on sam postao djelić historiografije stripa na ovim prostorima.

Nisam fan foto-stripova, ali to što su učinili tandem Trenc – Jelenski je bio toliko “svjež” i ingeniozni art (nešto sasvim drugačije od Milanovih dotadašnjih ostvarenja) da nisam mogao odoliti a da “Portret umjetnika u mladosti” ne uvrstim i u monografiju “Put u obećanu zemlju” (12 godina stripa u Poletu), zadnja strip-monografija u socijalizmu u Hrvatskoj, ali i tadašnjoj Jugoslaviji

Adio Željko…