Te savske magle, i spore i guste,

kad samo srce nazire Remizu,

te savske magle i spore i nagle,

kad ne znam gdje si, al’ znam da si blizu…

.

Ja opet k tebi, a magle me vode,

iz nekog svjetla mirišu kolači…

Na krivu kartu se stavi, i ode,

i sada ne znam ni da l’ ću te naći.

.

Na Selskoj stanem, a Puljsak će idi!

I već me magla kao oblak nosi.

Pa makar s vrata, al’ samo da vidim,

koliko sijedih već imaš u kosi.

.

Te savske magle i spore i teške,

ko duge milje ukletih korveta,

to bijeli oblak sa mnom plovi pješke,

kroz neko mirno polje suncokreta.

.