Foto: Juan Rulfo (Poznati meksikanski pisac i fotograf)
PJEŠAČENJE FAKIRA K DUŠAMA
Širom karte zemlje, tražim svoju kuću.
Pod kržljavim stablom za me nema hlada.
Nemogu da svladam atmosferu vruću.
Nema k meni bistre vode vodopada.
.
I za noge s trpnjom vrućine i zime
Ne nalazim doma niti prave klime.
.
I pošto se nisam obuko u lišće,
Glupa me je čeljad obukla u cunje.
Natekle mi ruke mravinjaci grist će,
Poštena će stabla oboriti munje.
.
Povrh glave nemam krova niti zidasa,
A podnosim mukli bol Karijatida.
.
Kao da sam Atlas,koji nebo drži.
Moja kuća nije za kost no za duše.
Nezahvalno sunce moju zebnju prži,
A cestama misli tuđi vjetar puše.
.
Pa ipak će duše nedostupne u me,
Čim me vjetri,magle,vatre izbezume.
.
Za glad zuba jest ću aromatski korjen,
Pritisnut ću usne na mir ledenjeka.
I prohodan bono,ofuren i koren
Napustit ću zaklon zadnjih pustinjaka.
.
I smatrat ću, da je uzduh Maharani
Što me s ruku skupa s ptičicama hrani.
.
Priredio: MARKO RAGUŽ
Sarajevo, 01. 11. 2023.
radio gornji grad 
