Stubište nasuto lišćem i zadnje oprano rublje,

Na oktobarskom vjetru u sipljivo popodne.

Mi smo dva čudna ploda sa voćke istorodne,

Što se ne boje iz priče izvući pouke dublje.

.

Držiš li barut u ruci, ognju ne pristupaj blizu!

(Haljina negromanta, štap, sova razapeta).

Skupo se naplaćuje pouka kasnih ljeta:

Ne ponavlja se ista greška dva put u nizu!

.

Mir scene: naša ratna sjekira zakopana.

Snovi nagužvani su u smeđem lunch-paketu.

Još pod nogama kruži u sporom menuetu

Rasuto lišće, stelja svih mojih rođendana.

.

Žuta provincijska crkva i na njoj brojka rimska.

U prepirci su školskoj gipsani anđeli stali.

Ni sjetiti se neće zašto smo postojali:

Na stube nasute lišćem stupit će Gospa zimska.

.