Za to bi jedino vrijedilo da se ponovo rodim:

U bjelini i kršu, na nedohvatnoj stijeni,

K’o snježni lotos da se u moru oblika zgodim,

I da postojimo tamo, od svijeta rastavljeni,

Ti i ja, anđele lijepi, u ledu zarobljeni.

.

Da ne pripadamo nikom, ni sami sebi, ni strasti,

Ni rasi, rodu ni spolu, ni frivolnoj ljepoti.

I da nas samo tišina svojom dubinom časti,

Božanska, veličajna, što plamen pakla ukroti,

Dok cvatemo u bolnoj, nepotrebnoj krasoti.

.

Flora Green

.