Između mene unutra i mene vani zid

povlačim se u smiraj

izbjegavam umjetnu svjetlost

tisuća lampica i svjetlosnih lasera

što paraju noćno nebo,

izbjegavam umjetni ushit

poput mirisa ustajale masnoće.

.

Istina, otputim se na predbožićni vašar,

pažljivo birajući, nisu ni svi vašari isti

(znam da manje je ljepše)

zatim se povlačim u mir

između mene unutra i mene vani zid,

propuštam toga sve manje, k tomu

usporeno za desetinke sekunde

.

jer toliko mi treba da shvatim

stanoviti pomak u vremenu

da se povučem, ogrnem, uskratim

poput zrna u tami skupljajući

tiho snagu za nov početak,

i da je negdje pao snijeg

po kojem ne ostavljam trag.