1. PRISTUP URANUSOVOJ EPOHI

Udovoljavajući molbi cijenjenog urednika ovog prijelomno epohalnog portala, pristao sam uz već objavljeni članak napisati još nekoliko nastavaka o svojoj knjizi “Okultni duh moderne”. Imajući na umu opsežnost građe koju sam posložio na nekih tristotinjak stranica knjige, s više stotina fusnota i nizom fotografija, posao mi ne izgleda nimalo lagan. U nekoliko kraćih nastavaka valja mi jako stisnuti glomazni korpus knjige i iz njega istisnuti nekoliko suvislih članaka o glavnim temama iz sadržaja. Kako god, nema mi druge nego zasukati rukave. Ovo je prva moja knjiga koju “feljtoniziram”, pa se nadam da će uredništvo i čitateljstvo biti strpljivo i blagonaklono prema mojem pokušaju.

Piše: Omer Rak

Evo prvog od tri nastavka.

Mjesečnik Novo sunce i europska okultna periodika

U objavljenom sam članku govorio i o ovoj prvoj, pristupnoj cjelini iz knjige, zamišljenoj da zainteresiranoj čitateljskoj publici omogući ulaz kroz mala vrata na pozornicu kreativnog i dinamičnog doba Aloisa Vjekoslava Bastla alias astrologa Uranusa. Spiritistički časopis Novo sunce, u kojem je Uranus pisao sedam-osam godina (1907. – 1914. i 1925.), svakako je zanimljiv zbog tema o telepatiji, magnetizmu, hipnozi, levitaciji, reinkarnaciji, prikazama, obistinjenim snovima, “fluidičkim” rukama, fenomenima “dvojaštva”… kao i zbog svježih informacija iz drugih okultnih glasila koje je urednik dr. Gustav Gaj rado i ažurno prenosio u svoj časopis.

Sukob publicističkim perima i člancima kaznenog zakona između uredništva Novog sunca i Katoličke crkve izbio je zbog tematskoga koncepta časopisa ali i spiritističkog backgrounda njegovih urednika. U sprezi sa sudskim cenzorima Crkva je žestoko reagirala na distribuciju hereze. Zbog članaka “Raj i Pakao pred sudom” i “Spiritistički katekizam za djecu” iz listopadskog broja 1902., sudskom presudom naložena je zabrana daljnjeg raspačavanja Novog sunca, “zaplienjeni primjerci imadu se uništiti”, a presuda se mora proglasiti “na čelu prvog budućeg broja časopisa”. U “Razlozima” presude stoji da “čitavim smjerom i sadržajem pomenutog tiskopisa nastoji se pogrditi i poniziti nauke i običaje u državi zakonito priznate rimo-katoličke crkve, što tvori učin prestupka označenog u § 303. kz”.

Mjesečnik Novo sunce (pokrenut 1901.) na domaćoj je sceni bio samo jedan u nizu tadašnjih brojnih europskih časopisa specijaliziranih za okultne teme poput La revue spirite, Psychische Studien, Lucifer, Lotusblüthen, Die Oriflamme, Zentralblatt für Okkultismus, Astrologer’s Magazine… nastalih u dobu bujajućeg spiritizma i teozofije. Posebna se pozornost u časopisima pridavala istraživanju “psihičkih“ fenomena. Prve tri godine, za uredništva dr. H. Hinkovića, Novo sunce je izlazilo kao “mjesečnik za proučavanje psihičkih fenomena”, da bi poslije drugi urednik dr. G. Gaj podebljao potpis u “mjesečnik za znanstveno proučavanje supernormalnih psihičkih fenomena”. Pokretači i urednici inozemnih časopisa bili su neki od najviđenijih okultista epohe – od Allana Kardeca i Aleksandra Aksakova do Mme Blavacke, dr. Franza Hartmanna i Alana Lea.

Iako ne postoji vjerodostojna zabilježba o tome koji je od tih časopisa listao Vjekoslav Bastl/Uranus, teško je zanijekati da je crpio iz njih analizira li se njegovo pisanje, u potpunosti suvremeno tada napupalom modernom dobu.

Bečka occulture i Alan Leo

Poglavlje knjige posvećeno je mogućim okultnim utjecajima koji su nadahnuli i formirali Bastlov okultni habitus tijekom studiranja na bečkoj Wagnerschule (1899. – 1902.), u razdoblju koji povjesničari okultizma zovu “bečki okultni revival”. U dunavskoj su se metropoli tada međusobno ispreplitali i prožimali sveprisutna teozofija, spiritizam, psihička istraživanja, seksualna magija, preinačena teozofija Guida von Lista (podloga za rasističku “ariozofiju”), visoko masonstvo i ružokrižarstvo. Djelovali su tada u Beču istaknuti pojedinci iz okultnog leksikona – Carl du Prel, Carl Kellner i Friedrich Eckstein, koji je zajedno s književnikom Gustavom Meyrinkom bio član ružokrižarskoga kruga Aloisa Mailändera (1843. – 1905.), Bund der Verheißung.

Usto, ne treba smetnuti s uma da je to doba u kojem je zamišljena Academia masonica, jačao utjecaj “Hermetičkog društva svjetla” (Hermetic Brotherhood of Light) dok su dr. F. Hartmann, C. Kellner i T. Reuß pripremali utemeljenje “Reda istočnoga hrama” (Ordo Templi Orientis, O.T.O.).

Vjekoslav Bastl u Beču toga doba trebao je samo… posegnuti.

I, ne dvojim da jest.

Osim poglavlja o Bastlovu stjecanju svjedodžbe Njujorškog instituta za znanost (NYIS) – da je ovladao hipnozom, sugestivnom psihoterapijom i magnetičnim liječenjem – poglavlje sam također dodijelio liku i djelu teozofa i astrologa Alana Lea, kojeg je Bastl/Uranus slijedio ustopce u stvarima astrološkim ali i živeći u cjeloživotnom celibatu baš kao i on. Sunčev sustav u Leovoj astrozofiji izraz je “solarnog Logosa”, uzvišenog Boga sustava. Ne postoji ni jedan oblik života u sustavu, naučava on, koji nije Njegov život, niti jedan oblik svijesti koja nije izraz Njegove svijesti; stvorio je u početku čitav sustav iz sebe, da bi ga na kraju poništio i upio u sê. Sunčev sustav je Njegovo tijelo, a planeti su organi u tome tijelu. Svaki od njih manifestira različit oblik energije života i svijesti; Sunce je srce sustava, Zemlja glava.

Uranus je s velikim uspjehom kalemio tu sliku na matricu svoje astrološke gnoze.

U sljedećem nastavku: riječ-dvije o tome kako je Uranus svojim pisanjem dao osebujan doprinos ezoteričnoj astrologiji, kao instrumentu za salvacijski iskorak iz fatuuma – zodijačkog magnetnoga kruga.