2. URANUS, EZOTERIČNI ASTROLOG

Piše: Omer Rak

Izgleda da se Uranus kolebao u potpisivanju svojeg pseudonima na stranicama spiritističkog mjesečnika Novo sunce. Naime, u prvom svojem javljanju, iz srpnja 1907., potpisuje se kao “Uranius”, u kolovozu kao “Uranius, arhitekt”, da bi se tek u rujanskom broju časopisa potpisao pseudonimom “Uranus”, koji mu je obilježio život.

Ne mogu tvrditi da je on formalno spadao među hrvatske spiritističke entuzijaste ili inozemne. Nigdje nisam našao dokumentiranu potvrdu toga, niti on u svojim tekstovima navlastito raspravlja o spiritističkim temama. S druge strane, njegova sklonost teozofiji nije upitna. Povijesno gledano, teozofija je izvorno nastala iz spiritizma, u pokušaju elite spiritističkog pokreta da reformira dotad popularni “vulgarni spiritizam”. Nakana im je bila uzdići sljedbenike iz proste potrage za perispiritima, u uzvišena područja dostupna samo “etički egzemplarnim znalcima astralnih razina”.

Uranus se čitav život bavio sideralnim vibracijama duše. Zamislio je da će mu pročišćujući vlastitu dušu iz reinkarnacije u reinkarnaciju poći za rukom očistiti iz nje i zadnji trun prašine materijalnog. U potpunosti očišćena od prašine zemaljskog, tjelesnog, duša zasja i postane univerzalnom zrcalu nalik, pa se naposljetku i sam Bog, kaže Uranus, “odrazuje u zrcalu”.

Za mene nema nikakve sumnje da je iza takvih iskaza stajala Uranusova herojska mahnitost – jedna od onih frenzija koje lako zahvaćaju umjetnike. On je bio od toga soja.

Horoskopi i proricanja (uz pokoji sukob)

U broju Novog sunca iz kolovoza i rujna 1908., u jednom od nastavaka Uranusove “Nauke o astrologiji”, u bilješci ispod teksta urednik dr. Gaj upućuje prigovor Uranusu zbog toga što “sa više strana izjaviše se čitatelji protiv nastavka ove nauke”, a razlog je da “apsolutno pisca ne razumiju”.

Ne znam kako se Uranus osjećao kada je pročitao urednikove riječi, ali jamačno mu nisu bile po volji. Ipak, urednik ga ne ostavlja na cjedilu nego iznalazi apologiju za astrologa-pisca: nerazumijevanje čitatelja pripisuje pomanjkanju “dubljeg poznavanja esoterične biti okultizma”.

Uranus bi za Novo sunce potkraj svake godine u Zagrebu napisao “proricanje” za sljedeću godinu. Međutim, nije sve išlo glatko. U broju iz siječnja 1909. osvrće se na članak dr. Fausta juna “Sugestivna snaga proročanstva”, objavljen prije u Novom suncu”. U njemu se autor oborio na Uranusovu nauku o astrologiji i posebice na njegove “prorečene grozote” koje se “srećom ne ispuniše”.

Uranus se u svojem odgovoru dr. Faustu žali da se dr. Faust jun kao “pristaša okul. znanosti” nije odazvao njegovoj molbi da mu postavi horoskop, pa ga ponovno moli da mu to omogući jer mu želi dati priliku “da se na vlastitom horoskopu uvjeri, da li je astrologija lažna i varava i da onda proti nauci otvoreno istupi!” Poentira retoričkim upitom”: “Zar nije preuranjeno osuditi ‘nauku’ koju proučio nisi?” Zatim upoznaje svojeg oponenta da on poznaje moć telepatije i sugestije te da je “mnogo hipnotizirao”, što je rijetko ako ne i jedino mjesto da Uranus u svojem pisanju govori o sebi privatno. Štoviše, poručuje dr. Faustu junu, da je na mnoge “upotrebio sa uspjehom magnetično liječenje, pak sam tom prilikom svakog protivnika izliječio.” Znakovito je da je “g. dr. Faust jun” posve nestao sa stranica mjesečnika te godine nakon unutarnjeg redakcijskog sukoba s Uranusom. Valjda mu nije bilo po volji da ga Uranus “izliječi”.

U “Proricanju skore budućnosti” za jesen 1908. Uranus proriče da će se u Europi pojačati podupiranje umjetnosti, pa odmah iza toga dodaje ironično: “Za sjegurno ne u Hrvatskoj – ovdje uvijek protivno.”

Danas, više od stoljeća poslije (avaj!) i dalje istinom zvone njegove riječi “ovdje uvijek protivno”.

Via astrologorum

Živost modernih okultnih strujanja u Uranusovu dobu do konca Belle Époque, nameće dojam da je tada stvoren jedinstveni okultni laboratorij za istraživanje ljudske duše; znanost o načinima i stupnjevima njezine preobrazbe sve do nepojmljive transcendentne dimenzije bivanja. Jačalo je uvjerenje da je astrologija, napose ona ezoterična ili “moderna”, pouzdan put k tome cilju.

U dvobroju Novog sunca (ožujak-travanj 1914.) Uranus iznosi svoje duboko uvjerenje o važnosti nebeskih tijela i kohezivne sile među njima. Veli: “Bez Saturna nikakove materije; da ne imamo sunce ne bi bilo života; bez mjeseca nikakove fantazije. Odakle uzeti energiju, da ne ima Marsa? A da ne ima Venere nebi znali što je ljubav i strast, dočim je Merkur širitelj inteligencije. A da ne ima ovih, Jupiter bi bio nemoćan. Napokon, da nema Svemoguće sile, koja ove spaja i veže, ne bi bilo niti astrologije.”

Upoznavanje s astrologijom odstranit će od nas mnoga zla, uvjerava on svoju publiku, te istodobno mnogo dobra privući. S posebno obilnim prinosom dobra bit ćemo počašćeni upoznamo li “svemoguću silu – Boga – koja je u svakom tijelu sadržana”. Tko bude u stanju proučiti narav te sile i njezinu moć, jasan je Uranus, znat će također proučiti “nečisto i čisto, jedno i drugo, te različito u jednu cjelinu svesti”.

Tako se on uz pomoć astrologije neprekidno ucjeljivao u sê, čvrsto utegnut remenjem nepopustljivog celibata.

. U sljedećem, zadnjem nastavku, pretrest ću u kratkom formatu tri projekta arhitekta Vjekoslava Bastla iz razdoblja 1899. – 1909. Iako karakterom različita, sva tri nose ezoterična obilježja arhitekture hrama, zrcala neba i zemlje.