Sjećanje, kako to biva, bit će gore no Hidra:

Nema ti od njega spasa, toliko glavurdi ima.

I nema mjesta gdje se mogu baciti sidra,

Za izgubljene, koje nosi nadiruća plima.

.

Koliko smo si dana mogli spasiti skupa!

Medom naliti čašu, odjednom prošupljenu.

Mnogoglava je Hidra, rekoh, o zidove lupa,

Otrov bi da ispusti u svaku nabreklu venu.

.

Tri puta metlom po kući: sve se pod tepih skrije.

I od nevolje tvoje nečija uvijek je veća.

Umnjak se klima, žar trne, teleća juha vrije.

A pjesnik pribilježi: Život je dvojbena sreća.

.

Što da se kaže o svemu? Banalnost krčme, žamor.

Krpe prljavog snijega na usjajenom krovu.

Osjećam samo tjeskobu, od grubih glasova zamor.

Šište pića u boci, imenom Hidre se zovu.

.