DIOBA SVJETLOSTI

.

Rastali staklo da oči vide drvo

kao da su ga spazile prvi puta.

Pod njim su se zanijeli majka i otac,

kroz njih je prostrujilo

i zemaljsko i nebesko roditeljstvo.

.

Iz njih bljesne svjetlost

koja ti se po rubu svijesti

razdijelila na smračenog kosca

i zaljuljano žitno žutilo.

.

Zbílja se u tebi raskida

u sunčeve pjege.

Nježno ih skupljaš kao što

vrana kljuca svoj dnevni orah.

.

Tad stani, vrati sve što si posudio

s tuđih usana, utisnuo pod svoju kožu.

Izuj cipele što su ti šaptale svrhu koraka,

upitaj zaboravljenog anđela

da te slovo po slovo nauči tvoje buduće ime.