Postoji li osoba na svijetu koja ne poliže metlice od miksera?

Ako sam, kao mali, imao odlične ocjene u školi, nikog nisam istukao, ako sam brisao nos u maramicu a ne u rukav, pospremio i razluftao sobu, govorio “hvala” i “molim” i to bar jedno godinu dana, lizanje je bila nagrada.
Jer…šteta nakotu davat kolača! Skupo je to.
No, i to nije prošlo bez incidenta: jednom su metlice ostale u mikseru, a ja namjerno uključio mikser da brže poližem, pa mi je jezik ostao ukliješten. Urlao sam kao pavijan.
Drugom prilikom sam ukopčao mikser na najjače pa je kreme bili po svim zidovima. Zadnje što pamtim bile su munje koje su sijevale iz očiju mog starog koji je jednim vrlo uigranim potezom upravo vadio remen iz hlača.
Zapravo, pitam se kako mu nisu hlače opale jer je remen plesao po mojoj guzici umjesto da bude na mjestu za koje je predviđen…
Vremena su prošla, no lizanje metlica je i dalje moja omiljena zabava. Zapravo, cijelo vrijeme izrade kolača razmišljam samo o tom sretnom završetku cijele procedure. Moram priznat da sam s godinama iskustva usavršio tehniku.