Preslušavam neki razgovor snimljen povodom otvorenja izložbe o Histrima u Trstu, i čujem podatak da su kao motiv često koristili barske ptice, što je mogući podsjetnik na njihov zavičaj, Panoniju. I sad mi te barske ptice već dva dana ne daju mira, pitam se zašto je negdje 12 stoljeća prije Krista ta čudnovato fina grupacija, sa svojim brončanim situlama na kojima su u vrhunskim reljefima ispričane cijele priče, potegnula, kako bi se reklo, iz Slavonije u Istru. Pritom čak ni geografija nije podudarna današnjoj, nisam sigurna je li u to doba Istra uopće na moru, tu čak nije živjela ni ista vrsta životinja, a medvjedi su bili, bit će, za jedno trećinu veći od današnjih.

Ali vražje barske ptice, je li moguće da je melankolija ljudi koji se sele, prisilno ili dobrovoljno, ista već dulje od 30 stoljeća?

Histri nisu imali pismo, to je civilizacija koja nema tekst, nego samo sliku. Slika je neosporno istinitija od teksta, ali istina bez interpretacije bude iznimno štura.

Konji, opsesivno ponavljanje spirala, spaljivanje pokojnika u svečanoj odjeći, urne koje odišu elegancijom, nema morbidnosti današnjih grobnih rekvizita, ono kad oderu vazu od nekog komada mrklog i tupavog granita. Čudesna lakoća, kao da je sve u pomalo bestežinskom stanju, prsti koji oblikuju nakit, pokojnici u svojim gracioznim posudama. Takvu lakoću ima npr. i umjetnost Skita, kao da je karakteristična za vrlo pokretne narode, za konjanike.

Opsada Nezakcija. Jesu li pružali “herojski otpor”, bi li da su imali pismo nastala neka vrsta narativa kao oko Troje? Je li kralj Epulon ima sinove i kćeri, zaplete na dvoru i izvan njega, mudre misli koje nismo naslijedili jer ih nitko nije pravodobno izmislio?

Tišina. Arheologija je racionalna, i točna, najsličnija je forenzici, i sve više koristi forenzičke metode. Otvara bezbrojna pitanja, na koja tek povremeno nudi odgovore. Odgovori su neka vrsta utjehe pisma, tekstovi u pravilu budu odgovori na pitanja koja proizvodi stvarnost. Svejedno jesu li točni ili netočni, odgovori nekako spadaju u osnovne ljudske potrebe, ljudi hoće znati budalaštine, zašto se neki misteriozan narod seli s jednom mjesta na drugo, i sa sobom nosi sjećanje na ptice.