[pouka o stablu banane ]

Tu se svaka kuća koja imalo drži do sebe diči stablom banane. Banana je rođena u Babaniji, istina je stara. No ipak, kako se čini, nema opet tako mnogo tih stabala čije golemo lišće treperi na vrućem kolovoškom vjetru. Što će reći, možda baš i ne drži svaka kuća do sebe. Pa propadne. Biva napuštena. Prazna. Pomogne rat. Ili brat potres. Pa padne u sebe, a stablo banane ostane uspravno. Vijori na vjetru kao barjak nepostojeće zemlje.

Ima i onih tu, među nama, koji vole reći da su to „divni krajevi, pitomi i naši i volimo ih bez obzira na ljude koji ih od nekog vremena nastaniše“. E, vidiš, na tom mjestu, u toj gotovo bezazlenoj rečenici, mene nešto posjeklo, neko sječivo nalik bananinom listu u meni izrezalo usta, da tule.