Između starih naslova i potrošenih fraza,

Između izgrebenih vinilki i božanskih harmi,

Ja bih da me dosegne neka mala ekstaza:

Kus masline i sira u nekoj krčmi u Parmi.

.

Nemudro potroših dane, kližući po žiletu,

Ne tražih buru ni vihor, tek kapljicu veselja.

Jer meni ne znače ništa svi prezreni na svijetu,

Ako se poljupcem mira pečati moja povelja.

.

Stvarno bih samo tako, dok metem izmet miša,

Zapisala te črknje, red novog Evanđelja.

Pa da me nasred puta opere štripasta kiša,

U vrtu od nasada ruža i polutrula kelja.

.

I ako strelovita kandža zgrabi me iznenada,

Ja bih da moja slika u starom albumu izblijedi;

Između ostavljene gospe i onog Božjeg grada,

Nedosegnutog, naravno, jer samo tako vrijedi.*

.

__________________________________________________