fotografija saša montiljo
Primijeti, samo primijeti
.
Primijeti, samo primijeti
da nešto postoji,
ne nijanse postojanja;
samo da je tu
vidljivo,
da zauzima neko mjesto.
Pred očima se pojavljuje
bijeli božićni kaktus
rascvjetan na prozoru kuhinje,
(pogledaj ga,
zaustavi u pamćenju)
i ovu sobu…
Trenutak razapet
među slijepim očima.
Pogledaj jutro, bijeli se mrazem
dok ispijaš gutljaje topline
iz svoje krhke šalice.
Slušaj jutarnji lavež pasa,
pozdravljaju dan.
Priopći oprezno neugodne vijesti.
Oni, tamo, odvojeni su
jedno od drugog,
još uvijek ne mi.
Sućuti s ostavljenima,
s njihovim zbogom koje nisu čuli;
ni zbogom, ni zauvijek.
Tek kad je zemlja prekrila ruže
položene uz tijelo
i ljudi se razišli,
preokrenuo se svijet.
Zemlja je prvi put zajecala
jecajem tišine.
Posljednje nestaju kuće,
samo se rastepu kao pješčani brijeg.
A onda potoci, šume, lisice
koje si gledao
kad si išao u lov.
radio gornji grad 
